Foto: Index/FaH
VEDRAN ĐULABIĆ, izvanredni profesor na Katedri za upravnu znanost zagrebačkog Pravnog fakulteta, prokomentirao je za Index najavu predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako neće oduzeti odličja generalima koji su pravomoćno osuđeni za ratni zločin. Predsjednica tvrdi da se praksa oduzimanja odličja dosad nije primjenjivala osim u slučaju odluka domaćeg zakonodavstva.
>> Kolinda: Neću oduzeti odličja Praljku i ostalima
Zanimalo nas je li predsjednica morala automatizmom oduzeti odličja, odnosno postoje li nedoumice ili je zakon jasan i konkretan u ovom slučaju oduzimanja odličja. Dao nam je i odgovor na pitanje koja zapravo tijelo mogu "prisiliti" predsjednicu na poštovanje zakona.
"Treba napraviti razliku između činova u Oružanim snagama i državnih odlikovanja i priznanja. Što se tiče činova, oduzimanje činova događa se kolokvijalno rečeno automatizmom, odnosno stručno rečeno po sili zakona. To znači da osoba gubi čin u Oružanim snagama RH ako je pravomoćnom presudom osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje pet godina za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, osobne slobode, itd. Odluka koja se donosi u tom slučaju je tzv. deklaratorni upravni akt u kojem se samo utvrđuje nastupanje određenih činjenica. U ovom slučaju, to je pravomoćnost presude", pojašnjava Đulabić. S druge strane, oduzimanje državnih odlikovanja uređeno je drugim propisima.
Propisi o oduzimanju odličja prilično su jasni
"Oduzimanje državnih odlikovanja uređeno je drugim propisima i po tim propisima predsjednik RH će na prijedlog Državnog povjereništva za državna odlikovanja i priznanja ili po svojoj vlastitoj odluci (u tim mu slučaju nije potreban prijedloga povjereništva) oduzeti odlikovanje ili priznanje ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Hrvatskoj. Znači li postojanje pravomoćne presude protiv nekog nositelja odlikovanja ili priznanja to da je dotični postupao protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Hrvatskoj, molim vaše čitatelje da zaključe sami", kaže Đulabić za Index. Isto tako, Đulabić naglašava da ne postoji razlika između domaćih, stranih ili međunarodnih sudova.
"Propisi koji uređuju spomenuta pitanja nigdje ne navode razloge zbog kojih je netko dobio priznanje, niti razlikuju presude domaćih, stranih ili međunarodnih sudova. Govori se samo o pravomoćnoj presudi kojom je osoba bezuvjetno osuđena na kaznu zakona za određena kaznena djela u trajanju od pet odnosno tri godine", objašnjava Đulabić.
"Nezakonita praksa ne smije biti izgovor za neka nova protupropisna djelovanja"
No predsjednica se, braneći svoju odluku kako neće oduzimati odličja, pozvala na praksu bivših predsjednika koja nije institucionalizirana u slučaju pravomoćnih presuda za počinjenje ratnih zločina, a vezano za odluke haaškog tribunala. Đulabić je, odgovarajući na naš upit može li to eventualno biti opravdanje da se odličja ne oduzmu, bio prilično jasan.
"Praksa tijela državne uprave, državnih tijela, sudova i svih drugih državnih i javnih tijela, uključujući i političke položaje poput predsjednika države, vlade i drugih, mora biti u skladu sa zakonom u državi koja želi biti država vladavine prava. Ako neka praksa nije u skladu s propisima, treba postaviti pitanje zašto je to tako? Nezakonita praksa ne smije biti izgovor za neka nova protupropisna djelovanja. Tako bi trebalo biti u zemlji koja želi biti zemlja vladavine prava, u kojoj se građani i poslovni sektor mogu pouzdati da će se primjenjivati ono što piše u propisima koji su na snazi", kaže Đulabić.
Od Ministarstva pravosuđa uzeti podatke o osobama koje su osuđene za zatvorsku kaznu
No na kraju postavlja se pitanje koja je zapravo sada procedura za eventualno oduzimanje odličja. Odnosno, ako predsjednica to ne želi, može li neko drugo tijelo preuzeti inicijativu za oduzimanje odličja.
"Propisi o činovima u Oružanim snagama govore o oduzimanju činova po sili zakona. Dakle, ti činovi su oduzeti onog trenutka kad je neka presuda postala pravomoćna. Taj trenutak pravomoćnosti samo treba konstatirati odlukom za koju sam već rekao da je tzv. deklaratorne naravi.
U pogledu državnih priznanja i odlikovanja ne spominju se nikakvi rokovi nakon nastupanja pravomoćnosti osuđujuće presude u kojima bi trebalo oduzeti dodijeljena državna priznanja. Ono što postoji je obveza Ureda predsjednika Republike koji dodjeljuje državna priznanja i odlikovanja da najmanje jedanput godišnje od Ministarstva pravosuđa zatraži podatke o osobama bezuvjetno osuđenim na kaznu zatvora u trajanju dužem od tri godine. To je praksa koja bi trebala biti uhodana i vjerujem da će se i dalje raditi tako", objašnjava Đulabić dodajući da je širok krug osoba koje predsjedniku države mogu predložiti oduzimanje odlikovanja.
U slučaju zahtjeva predsjednik mora djelovati po njemu
To su sabor, vlada, ministarstva i druga tijela državne vlasti, diplomatska, konzularna i druga predstavništva Hrvatske u inozemstvu, političke stranke, vjerske zajednice, udruge građana i druge pravne osobe. Zanimalo nas je što ako se netko od njih i odluči na pokretanje procedure?
"Kad bi netko od njih predložio oduzimanje nekog priznanja ili odlikovanja, tada ne bi trebalo čekati popis iz Ministarstva pravosuđa, već bi predsjednik morao djelovati na temelju tog prijedloga", smatra Đulabić. Na kraju ovaj pravni stručnjak smatra kako smo ipak trebali biti država u kojoj se zakoni provode.
"Želim vjerovati da živimo u državi u kojoj najviša državna tijela moraju provoditi zakone", kaže na kraju Đulabić.
Podsjetimo kako je za sada jedini argument predsjednice da odličja ipak ne oduzme - sudjelovanje u Domovinskom ratu.
"Ti su ljudi dobili odličja za obranu od velikosrpske agresije i ja im ta odličja neću oduzimati", rekla je predsjednica.