Od Mesićeva službenog posjeta Francuskoj u proljeće 2000., preko Zagrebačkog summita 2001., čiji je suorganizator bila Francuska kao tadašnja predsjedateljica EU, te za Chiracova posjeta Zagrebu iste godine, kao i na brojnim međunarodnim skupovima, obojica državnika redovito su isticala dobre odnose dviju zemalja i visok stupanj razumijevanja.
Francuska je među prvih desetak zemalja EU ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju što ga je Hrvatska zaključila s EU.
Chirac je, za kratka posjeta Zagrebu u prosincu 2001., rekao da je dokaz odličnih odnosa dviju zemalja "činjenica" što se s predsjednikom Mesićem u "dvije godine sastao tri puta". Otkrio je tada da je među Europljanima postojala zebnja kolika je stvarna sposobnost europskog jugoistoka da prihvati široku regionalnu suradnju da bi odmah zatim istaknuo da odlučni hrvatski angažman prema demokraciji, miru i razvoju opravdava "bezrezervnu francusku potporu Hrvatskoj u njezinom pristupanju EU".
Potporu hrvatskoj integraciji u EU prije tri tjedna izrekao je i francusko-njemački politički vrh nakon sastanka u Parizu prošlog mjeseca. "Kad je riječ o Hrvatskoj, dali smo načelno pozitivno mišljenje u očekivanju izvješća (Europske) komisije", kazali su Chirac i njemački kancelar Gerhard Schroeder 16. ožujka novinarima, izvještavajući da su u razgovoru pretresli i pitanja širenja EU.
Kritike Pariza prema Zagrebu pojavile su se početkom veljače 2003. kada je hrvatska Vlada kao članica Vilniuske skupine potpisala pismo potpore Sjedinjenim Državama u njihovu stajalištu prema Iraku. Predsjednik Mesić o tom je pitanju razgovarao na sastanku u Parizu sa Chiracom i tada ustvrdio da Hrvatska jest članica antiterorističke koalicije, ali i jasno kazao da Zagreb drži kako iza svake akcije moraju stajati Ujedinjeni narodi.
U tom razdoblju priprema američko-britanske invazije na Irak, Francuska, Njemačka i Rusija snažno su se usprotivile oružanoj akciji koja bi bila izvedena bez mandata Ujedinjenih naroda.