Nedvojbeno, riječ je o ilirskom svetištu što je moguće zaključiti po značajnu ambijentu unutrašnjeg i vanjskog prostora, po velikoj količini nalaza, posuđa, koji imaju žrtvenu ulogu i po rasporedu nalaza oko središnjeg stalagmita, kazao je jedan od autora zagrebački arheolog dr. Stašo Forenbaher.
Domaći Iliri donosili su posuđe pošto su ga kupili ili oteli u okrutnim gusarskim pohodima na plovila. Špilja se nalazi na dominatnoj uzvisini s koje se mogu nadzirati važni plovidbeni putovi po Jadranu, objasnio je Forenbaher prikazujući slajdove.
Špilja je poznata odavna i opisivana još od 1890. (Vid Vuletić Vukasović), a posebno je vrijedno istraživanje sedamdesetih (Nikša Petrić). No istraživačima koje je vodio Forenbaher posrećilo se naći nove dijelove špilje sa svetištem.
Arheologija nije glamurozna kao što se može vidjeti na filmovima Indiane Jonesa, nego je 95 posto rada dosadno i rutinsko. Nama se posrećilo da naiđemo na onih pet posto, kazao je Forenbaher i dodao da to vrijedi prikazati jer je korisno i za širu javnost i za znanost. U knjizi sam rekao sve što je važno, samo se nisam koristio stručnim pojmovljem, istaknuo je.
Knjiga na 140 stranica manjeg formata donosi hrvatsko-engleski tekst i brojne fotografije u boji te crteže i ilustracije.
Izdavač je VBZ iz Zagreba, a urednik Željko Žarak.