Foto: freeimages.com
"U travnju ove godine pronašao sam oglas za posao na stranicama HZZ-a za sezonsko zapošljavanje. Tražio se kuhar u Poreču. Prijavio sam se i nije prošlo ni 10 minuta i već su me kontaktirali i obavijestili da će šef i šefica za nekoliko dana posjetiti Osijek i da bi se trebao naći s njima. Dogovor je brzo pao. Idem raditi u Poreč u dječje odmaralište. Plaća kuhara je 5000 kuna. Radno vrijeme je 8 sati (plus tu i tamo koji prekovremeni sat koji ide u preraspodjelu sati), i jedan slobodni dan u tjednu. "Ipak smo mi ozbiljna firma", priča B.L. za Glas Slavonije.
"Nakon mog dolaska u Poreč uslijedila je uobičajena fizikalija na koju sam navikao prethodnih sezona na Jadranu i to je normalno uoči svakog otvorenja sezonskog objekta. I radno vrijeme je bilo relativno normalno", opisao je svoje prve radne dane.
Šok nakon otvorenja
No, kada je objekt otvoren, kaže, uslijedio je šok jer je sve dogovoreno preko noći palo u vodu.
"Radio sam po cijeli dan, od 6 sati ujutro do 23 sata i duže te sam imao pet-šest sati za odmor. To ne samo da nije dozvoljeno zakonom (odmor mora biti 12 sati u komadu) nego je i opasno, pogotovo za rad u kuhinji sa strojevima i noževima. Kada smo dogovarali posao, zaboravili su mi napomenuti da ću biti njihov (šefov i šefičin) osobni kuhar i konobar svaki dan... do petnaestog dana, kada sam se slomio i fizički i psihički. Kroničan nedostatak sna uz cjelodnevni rad. Na smještaj se ne mogu požaliti, to je prostor u koji sam tada otišao i pokupio svoje stvari u kofere, na što su me šefovi hladno pitali: "A otkazni rok?" Kakav otkazni rok? Ne samo da nije onako kako je dogovoreno nego još nisam ni prijavljen na vrijeme.
Kasnili su nekih tjedan dana s prijavom. Na moj upit što je s tim, odgovor je bio da je to bilo međusobno upoznavanje. Nakon što sam dao otkaz u Poreču, kontaktirala me uprava iz Savudrije, koja me molila da im objasnim što se događa u Poreču i da cijelu svoju priču pošaljem direktoru", priča ovaj Osječanin.
Dodaje da se osobno uvjerio i u, kaže, druge gadosti na tom sezonskom poslu.
"Kao kuhar nisam mogao vjerovati da se to događa - pokvarljiva roba kao što su jogurti, jaja, hrenovke... - sve se to držalo u podrumu. Pametnome dosta o kakvoj je razini higijene i kvalitete hrane riječ. Zato sam odmah sve to prijavio sanitarnoj inspekciji, inspekciji rada, Zavodu za zapošljavanje i Poreznoj inspekciji jer smo tamo sladoled i slične proizvode morali prodavati bez fiskalizacije, odnosno pravovaljanog računa. Nitko me još iz inspektorata poslije nije kontaktirao, tako da vjerujem da je sve ostalo na mojoj prijavi", kaže B. L.
"Uvjerio sam se da nisam jedini kojemu se ovakve stvari događaju i zato želim da se ova istina sazna... da nas prestanu izrabljivati. Sada sam opet u Osijeku i što planiram? Sjediti kod kuće i slušati kako im nedostaje sezonskih radnika", zaključuje.