Kod udaljenja iz stana nasilnik bi mogao ponijeti svoje stvari, osim ako bi žrtva izjavila da je neka stvar njezina ili zajednička.
Dogodi li se pak da je žrtva morala napustiti stan ili kuću u kojoj je živjela, sud bi joj pisanim nalogom osigurao policijsku pratnju kako bi ušla u stan i uzela stvari nužne za svakidašnji život. Policija bi u takvim slučajevima pratila žrtvu sve dok se ne skloni izvan nasilnikova dohvata. U stan iz kojega žrtva želi uzeti svoje stvari, policija bi smjela ući i silom.
Nasilniku bi se mogle izreći i druge privremene mjere. Moglo bi mu se na rok do jedne godine zabraniti da se približava žrtvi, da je uhodi i uznemirava, primjerice, telefonskim pozivima, slanjem pisama i sl.
Uz to, nasilnik će se moći uputiti i na obvezno psihoterapijsko ili psihijatrijsko liječenje.
Ideja je da privremene mjere izriču prekršajni sudovi budući da mogu djelovati brže od ostalih.
Uz žrtvu, izricanje privremene mjere moći će zatražiti i centri za socijalnu skrb i policija. Te dvije institucije uključene su za slučaj da je žrtva tako teško ozlijeđena da ne može reagirati ili u slučaju da uopće ne zna da ima pravo na to.
Popisu osoba koje su dužne prijaviti uočeno nasilje u obitelji predlagatelj, odnosno Ministarstvo pravosuđa, dodalo je i psihologe i policijske službenike.
(Hina) um jn