DONALD Trump je još jednom zapanjio svijet otkazujući već dogovoreni summit sa sjevernokorejskim liderom Kim Jong-unom i vraćajući odnose natrag s puta prema miru na prijetnje ratom.
Način na koji je Trump obavijestio Kima i svijet o otkazivanju summita možda je i šokantniji od same odluke. Pismo koje je Trump poslao Kimu bizarna je mješavina formalnih fraza o “cijenjenju vašeg vremena, strpljivosti i truda”, tipično Trumpovih prijetnji i razbacivanja o “masivnom i moćnom nuklearnom arsenalu za koji se molim bogu da nikad ne bude morao biti upotrijebljen” i dijametralno suprotnog, ali jednako pretjerane i neprikladne kurtoazije sa zahvalom za “predivnu gestu” puštanja američkih taoca (kao da ih je netko drugi zatočio), “prekrasnom dijalogu koji se gradio između njih” (iako nikad nisu izravno razgovarali) i pozivom “da mu ne oklijeva pisati ili nazvati ga” - iako je upravo otkazao summit zbog “golemog bijesa i otvorenog neprijateljstva” u posljednjoj izjavi iz Pjongjanga.
Gubi li Trump dodir s realnošću?
Sav dosadašnji napredak - sjevernokorejski prekid nuklearnih i balističkih testova, obnova pregovora Juga i Sjevera i susret Kim-Moon, ublažavanje tenzija i višemjesečni pregovori iza kulisa između Washingtona i Pjongjanga, pa i jučerašnje zatrpavanje sjevernokorejskog podzemnog pogona za nuklearne testove kao prva faza denuklearizacije - ovime je izgubljen. Trump se opet vratio zveckanju oružjem i mjerenju veličine nuklearnog arsenala.
“Razgovarao sam s Južnom Korejom i Japanom i oni nisu samo spremni ako Sjeverna Koreja poduzme budalaste ili bezobzirne akcije, već su voljni podnijeti većinu troška bilo kakvog financijskog tereta, bilo kakvog troška povezanog s američkim operacijama ako nam takva nesretna situacija bude nametnuta”, rekao je Trump u svom obraćanju nakon otkazivanja summita. “Razgovarao sam s generalom Mattisom i načelnicima združenog stožera i našom vojskom, koja je daleko najmoćnija na svijetu i koja je znatno poboljšana u zadnje vrijeme, kao što znate, spremna ako bude potrebno”, dao je do znanja i dodao da “će se, dok se Kim ne odluči na konstruktivni dijalog, “nastaviti naše vrlo snažne sankcije, daleko najjače sankcije ikad nametnute i kampanja maksimalnog pritiska”.
U isto vrijeme, kao i u pismu koje poslao Kimu, dao mu je do znanja da su vrata za mir još uvijek barem odškrinuta. “Zaista vjerujem da Kim želi napraviti ono što je ispravno. Dijalog je bio dobar donedavno”, rekao je. “Nadam se da će sve na kraju dobro ispasti sa Sjevernom Korejom. Mnogo stvari može se dogoditi. Uključujući, možda, da je moguće da se postojeći summit održi ili da se summit održi nekog drugog datuma”, zaključio je Trump na kraju. S obzirom da je sam otkazao summit, usred razmjene novih prijetnji, njegov optimizam zvuči kao da američki predsjednik već opasno gubi dodir s realnošću.
>> Je li Kim prevario cijeli svijet?
Propast pregovora i nije neko iznenađenje
Sve u svemu, propast pregovora Washingtona i Pjongjanga možda je došla kao šok, ali ne i kao iznenađenje. Teško je reći koji je ovo već put po redu da je Pjongjang hinio volju za pomirenjem, obvezivao se na denuklearizaciju, organizirao susrete s Jugom, samo da bi na kraju naprasno prekinuo čitav mirovni proces. Prije nekoliko mjeseci smo upozorili da bi za koji mjesec priču o pregovorima i miru opet zamijeniti razmjena prijetnji i koračanje prema vojnom obračunu. I upravo tu smo danas. Kao što smo također pisali, euforija i fama koja se podigla oko susreta Kima i južnokorejskog predsjednika Moon Jae-ina na granici dviju Koreja nije dugo potrajala: Pjongjang je prošlog tjedna naprasno otkazao susret s južnokorejskim dužnosnicima i sam zaprijetio otkazivanjem summita Kim-Trump.
Ono što je tada po svemu sudeći razbjesnilo Kimov režim bila je nespretna ili prijeteća izjava novog Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost, notornog “jastreba” (termin za američke političare koji zagovaraju vojnu intervenciju) Johna Boltona da bi sporazum sa Sjevernom Korejom mogao slijediti “libijski model”, referirajući se na sporazum s libijskim vođom Moamerom Gadafijem 2004. Gadafi se tada pristao odreći vlastitog nuklearnog programa i pustio međunarodne inspektore u zemlju, neposredno nakon invazije na Irak zbog optužbi da ta zemlja krije arsenal oružja za masovno uništenje. Međutim, Gadafi je ipak svrgnut 2011. u građanskom ratu u koji je izravno intervenirao NATO na strani pobunjenika, koji su ga brutalno linčovali. A Kimov najveći strah je upravo to da će završiti kao Gadafi ili Sadam Husein.
>> Možemo li vjerovati diktatoru Kimu kad nas uvjerava da će se odreći nuklearnog oružja?
Sada je okidač za urušavanje pregovora bio sličan: američki potpredsjednik Mike Pence otvoreno je zaprijetio da bi Sjeverna Koreja, ako ne dođe do dogovora o denuklearizaciji, “mogla završiti kao Libija”. Zamjenica sjevernokorejskog ministra vanjskih poslova Choe Son Hui na to je odgovorila nazvavši Pencea “političkom budalom” i zaprijetivši: "Hoće li se SAD s nama sastati u sobi za sastanke ili u nuklearnom obračunu, to u potpunosti ovisi o odluci i ponašanju Sjedinjenih Država.” Neimenovani dužnosnik Bijele kuće opisao je za Reuters tu uvredu kao “kap koja je prelila čašu”.
Trumpova brzopletost obila mu se o glavu, SAD ispada slabiji i usamljeniji nego prije
Profesor političkih znanosti na MIT-u Vipin Narang komentirao je današnje dramatične događaje kao pobjedu Sjeverne Koreje i poraz SAD-a: “Sjeverna Koreja (1) zadržava svoje atomske bombe, (2) slomila je maksimalni pritisak odvajajući Kinu, (3) narušila je savez SAD-a i Južne Koreje, (4) namamila je Trumpa da se povuče iz sastanka čineći da SAD izgleda kao krivac. Ovo je loš dan za SAD.”
Viši suradnik na Institutu Freeman Spogli za međunarodne studije, Colin Kahl, ima isto mišljenje, porazno po Trumpa i njegovu pregovaračku strategiju: "Trump je brzopleto prihvatio summit s Kimom bez da je razmotrio rizike, zatim napuhao očekivanja za povijesni napredak, zatim se povukao kao odbačeni ljubavnik kad je stvarnost pokucala na vrata. Kim ispada snažniji. Trump ispada slabiji. SAD je usamljeniji. A rat je vjerojatniji." Drugim riječima, Trumpova brzopletost, nesmotrenost i hvalisavost obile su mu se o glavu.
>> Kim zove Trumpa na povijesni sastanak. Je li ovo ruka pomirenja ili zamka?
Kao što Narang primjećuje, moguće je da Kina nakon ovog preokreta više neće surađivati s međunarodnom zajednicom u nametanju sankcija Sjevernoj Koreji - a prilično je upitno i je li ih se dosad pridržavala. Iz današnje perspektive, zaista se čini da je Kimov poziv Trumpu bio svojevrsna zamka i manevar za kupovanje vremena, a ne iskrena ruka pomirenja. Njegova tvrdnja da se spreman odreći vlastitog nuklearnog i balističkog arsenala, koji mu bar u teoriji omogućuje nuklearni napad na SAD i tako mu služi kao ultimativni adut protiv moguće američke “smjene režima”. Pogotovo s obzirom na to da su on i njegov otac Kim Jong-il zbog tog cilja bili spremni prkositi višestrukim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, kršiti i na kraju se povući iz međunarodnog Sporazuma o sprečavanju širenja nuklearnog naoružanja i izložiti se izolaciji, sankcijama i ozbiljnim prijetnjama međunarodne zajednice predvođene SAD-om.
Trumpov iznenadni zaokret je, izgleda, ostavio Južnu Koreju potpuno zatečenom. Reporterka Washington Posta Anna Fifield javlja da se Južnokorejska Plava kuća čini potpuno zaslijepljena Trumpovim otkazivanjem summita. “Pokušavamo shvatiti što točno predsjednik Trump misli’, rekao je očito zbunjeni glasnogovornik Kim Eui-kyeom. Štoviše, južnokorejski predsjednik Moon Jae-in upravo se vratio iz Washingtona sa sastanka s Trumpom i nije bio u Seulu ni 24 sata kad je ova objava iz Bijele kuće došla.
I otkazani susret bolji od susreta na kojem se ne bi dogodilo ništa
Nije jasno je li uopće bio unaprijed upozoren, kaže Fifield. Moon je pak pozvao lidere SAD-a i Sjeverne Koreje da ipak ne odustanu od izravnih razgovora, ali njegova izjava da su “denuklearizacija Korejskog poluotoka i uspostava trajnog mira povijesne zadaće koje se ne mogu napustiti niti odgoditi” zvuči više kao očajnički apel nego išta drugo.
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres također je izrazio duboko razočaranje otkazivanjem summita i apelirao na sve strane da “pronađu put do mirne i provjerljive denuklearizacije Korejskog polutoka”. Nažalost, taj je put od danas vjerojatno zatvoren na jako dugo vrijeme - pod uvjetom da je ikad i postojala šansa da Sjeverna Koreja pristane na denuklearizaciju, što je glavni preduvjet mira. Ipak, i otkazivanje pregovora možda je bolja opcija od održavanja sastanka na kojem ne bi došlo do nikakvog dogovora. Kim bi tada dobio legitimitet kao Trumpu ravan i mogao bi ga optužiti da je kriv za neuspjeh. Još gori scenarij bio bi onaj u kojem bi sjevernokorejski režim nastavio s prokušanom taktikom zavlačenja i zavaravanja. Sve je to Trump trebao imati na umu, ali očito nije.