´Kritike su, međutim, bile pozitivne´, sjeća se glumac koji je u trideset godina svoje karijere igrao gotovo sve uloge u predstavi.
Samuel Beckett rođen je u Dublinu 1906. a umro je u Parizu 1989. Irsku je napustio u dobi od 31 godine, a tada je to bila vrlo zatvorena zemlja skučenih svjetonazora i s čestim cenzurama.
Katolička crkva vladala je na svim područjima života pa je za njega, koji je pripadao protestantskoj manjini, to bilo vrlo teško. Tako je 1934. objavio zbirku pripovijedaka ´More Pricks than Kicks´, koja je izazvala skandal i također bila predmetom cenzure.
Više od pedeset godina kasnije, Samuel Beckett dobio je svoje mjesto među slavnim Ircima, a njegov uspjeh 1969. bio je okrunjen Nobelovom nagradom za književnost te ga se smatra književnim klasikom.
´U očekivanju Godota´ govori o univerzalnim temama poput nedaće, čovječanstva koje zove upomoć te humora koji pomaže živjeti s patnjom, što je tipično za Irce. Riječ je o drami koja prkosi vremenu jer mi svi nešto čekamo tijekom života, bilo da vjerujemo u Boga ili da smo ateisti´, smatra Barry McGovern.
´U to doba, komad je bio vrlo kontroverzan i u Londonu i u Berlinu´, prisjetio se njemački redatelj Walter Asmus, bivši Beckettov pomoćnik koji radi produkciju u Dublinu.
´Sada to više nije tako, iako bi trebalo tako biti´, dodao je on. Ovaj Beckettov učenik koji je predstavu počeo postavljati sedamdesetih godina, ovog je puta krenuo od početka kako bi pokušao pronaći što je ostalo od njezine kontroverznosti.
Monolog lika Lucky ´ima smisla danas kao što je imao i kad je Beckett 1948. napisao dramu. Riječ je o političkim stavovima koji me podsjećaju na predsjednika Busha i rat u Iraku´, dodao je Asmus.
Berlinski je kazališni redatelj osmislio još jedan projekt: kazališnu proslavu stote obljetnice autorova rođenja 2006. povezivanjem Dublina, Pariza i Berlina.