U EMISIJI Otvoreno večeras se raspravljalo o brutalnom ubojstvu koje se jučer dogodilo u centru Rijeke. Podsjetimo, ubijena je 67-godišnja Darinka Krivec, a za ubojstvo je osumnjičen 36-godišnji Roman Brnada, ulični pjevač koji je nedavno nastupao u Supertalentu.
Ante Bagarić, specijalist psihijatrije i pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče, rekao je kako je slučaj ubojstva u Rijeci vjerojatno kod većine izazvao nelagodu, tugu i strah. Kazao je kako ovakve zločine obično počine osobe koje su većinu svog života imale neke psihopatske crte.
"To je kada osoba uživa nanijeti bol drugoj osobi. Takve stvari se mogu prevenirati, potrebno je takve osobe zaustavljati dok su napravile neki manji napad. Vrlo rijetko se događaju ovakve stvari da netko ima tu psihopatsku strukturu pa da je odjednom napravio ubojstvo.
Društvo, ako vuče prave poteze, može većinu ovakvih događaja prevenirati. Većina je napravljena iz pobuda nanošenja boli ženama, slabijima, drugačijima. Jedan mali dio počine osobe koje imaju značajne mentalne poremećaje i bolesti, npr. šizofreniju. Tada se kaže da su to počinili u stanju psihotičnosti", rekao je.
"To je netestiranje realiteta. To se rijetko događa, npr. da neka osoba misli da je netko tko je u dućanu kupio čokoladu kupio bombu da je ubije, pa je napadne. To mora biti jasno dokazivo i onda se takve osobe upućuju na čuvanje i obvezno liječenje", pojasnio je Bagarić.
Istaknuo je kako osobe koje imaju depresiju, anksiozne poremećaje ili su ovisnici podliježu istoj odgovornosti kao i sve druge osobe.
"Ne trebamo odmah tražiti izlike, dok se ne dokaže da je netko psihotičan, uvijek takve stvari treba označavati u javnosti - da se to dogodilo jer je netko htio nanijeti bol iz psihopatskih razloga. Četvrtina ljudi ima psihičke smetnje koje se mogu označiti kao mentalni poremećaji. Znači li to da bi četvrtinu populacije trebalo izuzeti?" kaže.
Karačić: Završila sam na podu. Napadač me davio
Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, rekla je kako je osobno doživjela napad u tramvaju.
"Završila sam na podu. Napadač me davio. Imala sam sreće da je jedan mladić od 18 godina vidio valjda u meni svoju majku i povukao je tog čovjeka da me spasi. Mislim da me danas više ne bi bilo", prisjetila se.
Karačić je rekla da ju je posebno zabrinulo što je kao žrtva morala dokazivati što se dogodilo i boriti se sa sustavom da se sankcionira počinitelj.
"Nisam u tome imala uspjeha. Bez obzira na sve pozitivne promjene u društvu posljednjih 10-20 godina, mi se još uvijek vrtimo oko te teme je li to rodno uvjetovano nasilje i o nasilju razgovaramo tek kad se dogode ovakvi zločini. Nasilje je, bez obzira o kakvoj se vrsti radi, općedruštveni problem. Zajednica bi morala konačno početi raditi nešto, da imamo prevenciju, da se učimo biti nenasilni, da učimo kontrolirati emocije", rekla je.
Lorena Zec: Nasilje nad ženama ne treba banalizirati
Lorena Zec, psihologinja Udruge SOS Rijeka, rekla je kako u ovom slučaju postoji mogućnost da je netko nekad prije trebao vidjeti potencijalno opasnu osobu. Naglasila je koliko je važno pričati o nasilju nad ženama.
"Mi smo već godinama trebali imati usustavljenu prevenciju koja je napravljena na znanstvenim temeljima, koja je strateški planirana i koja je podržana od države. Važna je suradnja svih dionika u toj prevenciji. Drugi korak je da o nasilju pričamo redovito, često i ozbiljno, da nasilje nad ženama ne banaliziramo rečenicama: 'To je jedan kreten napravio.' To šalje poruku potpune bespomoćnosti sustava, a to nije istina. Sustav bi trebao raditi na tome da ovakve situacije prevenira", rekla je Zec.
Apelirala je na sve institucije i organizacije civilnog sektora da se napravi analiza svih slučajeva femicida te da rezultati budu transparentni kako bi se iz njih moglo nešto naučiti.
Mirjana Kučer: Groteskna simbolična situacija koja oslikava svu nemoć, nerazumijevanje, neinteres društva
Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica udruge Domine, rekla je kako je najveći šok da se takvo brutalno nasilje dogodilo usred bijela dana u javnom prostoru.
"Groteskna simbolična situacija koja oslikava svu nemoć, nerazumijevanje, neinteres društva. Netko je okrenuo glavu, netko je pokušao pomoći. Ali dogodilo se što se dogodilo, nekakav kreten i nasilnik je oduzeo nečiji život. Ja bih rekla da je to jedan pokazatelj nerazumijevanja čitavog koncepta muškog nasilja. Drugo što smo zapazili, da se nije dogodio smrtni ishod, bojim se da bismo dobili još jedan prekršaj", rekla je Kučer.
"Činjenica je da se radi o društveno prihvatljivom obrascu koji žene stavlja u poziciju nemoći, a muškarce u poziciju da si daju za pravo da odlučuju o životu žena", rekla je Kučer.