Ljudi u svijetu masovno daju otkaze

Foto: EPA

SVJETSKA gospodarstva su u velikim problemima zbog toga što su radnici počeli masovno davati otkaze na trenutnim poslovima, uglavnom u trgovinama i uslužnom sektoru.

Činjenica da su radnici počeli otkazivati ugovore o radu u potrazi za boljim zaposlenjem, zakomplicirala je ionako napetu situaciju u svjetskoj trgovinskoj mreži, pa menadžeri i poslodavci moraju upravljati s dvije krize. S jedne strane, sve im je teže i skuplje nabaviti sredstva za poslovanje, a, s druge strane, radnici im odlaze na druga radna mjesta.

Svjetski fenomen

Fenomen je najrašireniji u SAD-u, ali se proširio i po ostatku svijeta, iako ne svuda na isti način. Broj radnika koji su dali otkaz popeo se s 3.3 milijuna mjesečno u travnju 2021. na 4.3 milijuna mjesečno u rujnu ove godine, što su povijesne razine.

Prema anketi na uzorku od 6000 radnika u Ujedinjenom Kraljevstvu, čak 69% radnika planira potražiti novi posao u sljedećih nekoliko mjeseci, a 24% u sljedećih tri do šest mjeseci. Agencija za zapošljavanje koja je provela anketu procjenjuje da su prijašnjih godina mogli očekivati da će 11% radnika promijeniti posao. Od 7500 ispitanih poduzetnika u Njemačkoj, njih 66% navelo je da ne mogu pronaći dovoljno stručnih radnika. Istraživanje Microsofta 2020., na uzorku od 30.000 radnika, pokazalo je da 41% anketiranih planira dati otkaz.

Situacija u Europi je puno manje dramatična od one u SAD-u zbog toga što su standardno manje oscilacije u zaposlenosti/nezaposlenosti te su radnici manje mobilni. U travnju 2020., uslijed pandemije i lockdowna, stopa nezaposlenosti u SAD-u naglo je skočila s 4% na 14%, ali se brzo vratila na 5%. S druge strane, u EU nije bilo naglog skoka nezaposlenosti, ali je ona još uvijek iznad 7%, viša nego u SAD-u.

Međutim, to je povijesna konstanta i očekivano s obzirom na razlike u socijalnim i radnim pravima između EU i SAD-a.

Daju otkaz jer ga mogu priuštiti

Analitičari tržišta rada glavni razlog vide u pandemiji i politikama vezanima za nju. Lockdowni su prisilili ljude da uspore tempo te razmisle o svojim karijerama i životima.

Velik rast zapošljavanja nakon otvaranja dao im je mogućnost da ideje o promjeni karijere provedu u djelo. S više od 10 milijuna otvorenih radnih mjesta - ta promjena je relativno laka. Uz to, 2020. je bila godina velike štednje. Kako je velik dio godine puno toga bilo zatvoreno, onda su ljudi manje trošili, odnosno mijenjali su svoje potrošačke navike.

Rekordne razine štednje omogućile su im da akumuliraju dovoljno novca za prebroditi neko vrijeme do pronalaska novog posla i da uopće sebi mogu priuštiti upuštanje u potragu.

Poboljšanje radnih uvjeta

Zavod za statistiku rada u SAD-u je u listopadu objavio podatke prema kojima raste zapošljavanje u svim sektorima, osim u javnom. Prosječna plaća po satu rasla je 4.9% u zadnjih godinu dana (na 30.96 $), a broj radnih sati u tjednu pada s 34.8 na 34.7 sati.

Poslodavci paničare oko novonastale situacije i boljim uvjetima nastoje zadržati radnike i privući nove.

Radnici iskorištavaju novonastalu situaciju ne samo da bi poboljšali svoje radne uvjete nego pokušavaju napravili bolji balans između privatnog i radnog života.To je posebno osnažilo žene, koje, prema dosadašnjim istraživanjima, stavljaju veću važnost na ravnotežu između privatnog i poslovnog života od muškaraca i više vrednuju slobodno vrijeme, brigu za obitelj i djecu, hobije i rekreaciju.

Podaci za SAD pokazuju da su žene ostvarile brži rast plaća od muškaraca, 4.9% u odnosu na 3.4%. Profitirali su i oni koji su promijenili posao jer su im plaće rasle za 5.4 u odnosu na 2020., dok su onima koji nisu mijenjali posao rasle 3.9%. Više su rasle plaće srednje i niže kvalificiranima nego visokoobrazovanima, a mlađi radnici imali su veći rast plaća od starijih.

Društvene promjene

Jedan aspekt "masovne ostavke" je i promjena poslovne kulture po pitanju lokacije rada, tj. sve više kompanija dopušta zaposlenicima da budu dislocirani iz ureda i rade od kuće. Takav razvoj situacije pogoduje ne samo radnicima nego i malim gradovima, koji se ne nalaze uz velika poslovna i industrijska središta. Ljudi se sve više vraćaju živjeti u mala mjesta, potaknuti mogućnosti rada na daljinu, ali i nižim troškovima života. Ako se ne mora, bolje je ne živjeti u skupim gradskim središtima, a trenutna situacija omogućuje sve većem broju ljudi da bira i izabere rad od kuće u udaljenom malom gradu s niskim troškovima.

"Masovna ostavka" izmiješala se s već započetim promjenama na tržištu rada, kao što su digitalizacija i omogućavanje rada na daljinu, spremanje podataka u "cloudove" umjesto u fizičkom obliku i rast cijena nekretnina u urbanim središtima, te tako ljudima ponudila alternativu, pritom pomažući malim gradovima da obnove život u sebi, ali i gradsku blagajnu.

Velike promjene zahvaćaju i obiteljski život. Sve više članova obitelji radi od kuće, kuha, brine se za djecu u kući (umjesto da ih odvode u vrtiće i škole), zabavljaju se u kući, pa čak i samostalno obrazuju djecu. Udio Amerikanaca koji žele raditi duže od 62. godine pao je na 50.1%, na najnižu razinu od 2014.

Preniske plaće

Makroekonomisti smatraju da se primarno radi o problemu preniskih plaća, tj. niskokvalificirani radnici shvatili su da njihov rad vrijedi više nego što za njega dobivaju, a situacija s covidom-19 dala im je priliku ne samo da razmisle o tome što žele nego su i, uslijed velikih direktnih i indirektnih državnih transfera stanovnicima, dobili dodatan kapital da mogu neko vrijeme biti bez posla u potrazi za pozicijama s boljim uvjetima.

Zbog toga se ni u SAD-u ni u EU nezaposlenost nije vratila na pretpandemijske razine, iako je rekordno puno otvorenih radnih mjesta.

Poslodavci će jednostavno morati podizati plaće najslabije plaćenim radnicima, posebno u ugostiteljstvu i trgovini. To će se dogoditi, pa se nakon "masovne ostavke" može očekivati fenomen "masovnog zapošljavanja", ovisno o tome hoće li se gospodarstvo dovoljno brzo oporaviti.

Ostaje vidjeti hoće li se svjetski trendovi preliti i na Hrvatsku. Općenito takvim razvojem situacije mogu biti zadovoljni svi, osim, eventualno, menadžera i direktora, koji moraju balansirati s dvije krize.

S krizom "masovne ostavke" i krizom nabavnih lanaca. Veće plaće radnicima znače bolji životni standard, kompanijama veću prodaju i prihode, državi veće prihode od poreza. Taj rast plaća će biti neodrživ na duge staze bez rasta produktivnosti, a to znači da će se morati ubrzati trendovi poput digitalizacije, robotizacije i automatizacije.

Pročitajte više

 

Pročitajte više