Stephan Musil, glasnogovornik muzeja koji ima u svojem vlasništvu 140 crteža i akvarela slavnog njemačkog slikara, izjavio je da se očekuje ukupno oko 300.000 posjetitelja , što je rekord za Austriju.
Izložba koja ostaje otvorena do 30. studenoga nudi kronološki prikaz cjelokupnog djela Albrechta Duerera (1471.-1528.).
Taj majstor portreta, pejzaža i životinja te religioznih prizora, naučio se preciznosti, koja ga karakterizira od same mladosti, u zlatarskoj radionici svojeg oca u Nuernbergu gdje je učio zanat.
Prethodna izložba ovog opsega o Albrechtu Duereru organizirana je prije više od 30 godina, 1971. u Nuernbergu povodom 500. obljetnice autorova rođenja, napominje Musil.
Albertina posjeduje najbogatiju kolekciju Duererovih djela u svijetu zahvaljujući utemeljitelju muzeja vojvodi Albertu de Sachsen-Steschenu, koji je dobio djela njemačkog slikara od cara Franje II. u zamjenu za neku drugu kolekciju.
Zahvaljujući posudbi British Museuma i National Gallery iz Londona, muzeja Prado u Madridu i Metropolitan Museuma u New Yorku, izložba prvi put nudi usporednu prezentaciju skica, crteža i platna na istu temu, prikazujući različite faze stvaralaštva.
Tako je jedna skica cara Maksimilijana I., vlasništvo Albertine, izložena uz platno istog cara, posuđeno iz Kunsthistorisches Museuma u Beču.
Malo dalje nalazi se portret svetog Jeronima, inače u vlasništvu National Gallery, izložen uz crtež starca koji je poslužio kao skica za platno.
Majstor portreta sa samo 13 godina izradio je svoj prvi autoportret, također izložen u Albertini, a smatra se prvim autoportretom u povijesti europske umjetnosti uopće.
Veliki promatrač prirode, Duerer je u više navrata putovao Europom, što je u to vrijeme bilo iznimno rijetko, kako bi načinio akvarele krajolika.
Prvi je put bio u Veneciji 1494., nakon čega je nastavio putovati Italijom te kasnije Holandijom.
Po povratku u Nuernberg slika okolicu grada, s do tada nepoznatom autonomijom pri oslikavanju prirode.
Ta autonomija, pojačana umjetničkom željom koja ne zanemaruje nikakav detalj, vidljiva je u njegovu najpoznatijem djelu "Zec", također u vlasništvu Albertine, koje je prethodno izloženo 1985.
Stručnjaci su se oduvijek pitali kako je Duerer mogao naslikati tako preciznu sliku na kojoj se vidi odsjaj svjetla na krznu životinje, kad nije moguće da mu je zec pozirao.
Neki smatraju da je Duerer promatrao držanje tijela mačke da bi je kasnije mogao pretvoriti u zeca.