VILIM RIBIĆ, predsjednik Matice hrvatskih sindikata i glavni tajnik Nezavisnog sindikata znanosti, objavio je novo priopćenje članovima Sindikata i Matice.
Ovo je drugo Ribićevo priopćenje u kratkom vremenu nakon što je Index otkrio da je Ribić novoizgrađenu kuću u zagrebačkom naselju Gornje Vrapče kupio prije pet godina za cijenu od 90 tisuća eura.
> Ribić u priopćenju napao Index zbog teksta koji nikad nismo objavili
Iako posjeduje kuću već pet godina, Ribić gotovo u svakom medijskom nastupu naglašava da je podstanar u sindikalnom stanu u centru Zagreba, u Kosirnikovoj ulici. U kupoprodajnom ugovoru, koji je u posjedu Index Istraga, stoji da je Ribić u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu kuće u idućih 6 mjeseci, i to, čini se, u gotovini.
Ribić je kuću u izgradnji kupio od tvrtke Talaria. Ta je tvrtka zemljište kupila 2013. godine, a zanimljivo je da je, godinu prije nego što će Ribiću prodati kuću, posudila 43 tisuće eura od tvrtke Metatron Domus na čijem je čelu bio Zoran Kovač, direktor Sindikat gradnje, tvrtke koju je osnovao Ribićev sindikat za izgradnju spornog Sindikalnog doma. Zalog za tu pozajmicu bila je upravo buduća Ribićeva kuća. Kovač je bio i direktor tvrtke Matica stanogradnja koju je osnovalo osam sindikata.
Naglasimo i to da, iako postoji kuća u kojoj se živi, u zemljišniku i dalje stoji kako je riječ o - oranici.
> Index Istrage: Ribić kupio kuću za 90.000 eura, isplatio je sve u pola godine
Kako piše na stranicama sindikata, Vilim Ribić osobno im se obratio "povodom nove serije medijskih napada s ciljem diskreditacije njegovog djelovanja u javnom prostoru, ovog puta fokusiranih na nekretninu u kojoj živi od 2016. godine".
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Što su moji grijesi? Što su vaši grijesi?
Nije uobičajeno pisati o sebi. To nisam nikada do sada napravio u 30 godina službe. Aktualno blaćenje koje doživljavam dulje vrijeme, a posebno ovih dana ne može meni osobno napraviti nikakvu štetu. Za neko vrijeme odlazim u mirovinu, a osim toga odavno znam da sam u ringu i da je smiješno žaliti se sucu što me tuku. Ili moram i ja udarati, neovisno o tome koliko je protivnik jači, ili nemam što tražiti u ringu.
Međutim, šteta se može napraviti samo Sindikatu, a to u konačnici znači svima vama, jer ako neki zaposlenici u neistine, poluistine i zlonamjerne konstrukcije povjeruju, organizacija koja vam toliko toga čini dobroga može biti bitno oslabljena. Njena je sva snaga u vama. Ja sam u njoj ne samo radio, već i živio, i nije mi svejedno što će s njome biti kada ja odem. Zato Vam pišem.
Neposredni povod za najnovije napade na mene je moja kuća koju sam kupio prije šest godina, nakon 25 godina rada u Sindikatu. Do tada sam bio podstanar, prvo kod privatnih osoba, zatim kod dobrih ljudi, a na koncu u kadrovskom stanu Sindikata, sve do ljeta 2016. godine.
Čovjek koji ima nešto skrivati ne ulazi u konflikte s moćnicima, imperijom za koju zna unaprijed da će uzvratiti udarac. Takav se čovjek ne usudi zucnuti, skriva se u mišju rupu.
Od povoda je naravno važniji razlog, pa vas upućujem na moje izjave ovih dana o HGK-u, a osobito na Otvoreno pismo predsjedniku Milanoviću. U tom pismu dodirnuo sam osinje gnijezdo, a to je povezanost dijela agresivnih i neobrazovanih poduzetnika, politike i privatnih medija (koji su, nemojte nikada zaboraviti, isto tako poduzetnici). Ta simbioza ima za cilj razaranje javnih institucija, smanjivanje javne potrošnje i privatizaciju javnog sektora, a sve to radi smanjenja poreza, a to znači troškova poduzetnicima. Kako sam jedan od istaknutijih branitelja interesa ljudi u javnim službama i dostupnosti javnih dobara svim građanima i kako sam utjecajniji sindikalist, mnogima sam trn u oku.
Čovjek koji ima nešto skrivati ne ulazi u konflikte s moćnicima, imperijom za koju zna unaprijed da će uzvratiti udarac. Takav se čovjek ne usudi zucnuti, skriva se u mišju rupu. Ako se uživite u moju situaciju, vidjet ćete da bih ja sasvim ugodno mogao proživjeti preostalo vrijeme do mirovine s pristojnom plaćom, bez konflikata i bez stresova. Vjerujte, tada me ne bi nitko napadao niti izmišljao laži. Kao mlađi čovjek osnivao sam prvi proturežimski sindikat u RH, Sindikat znanosti, kada je to bilo veoma rizično, davne 1989. godine. Tada sam imao smjelosti i, kao što vidite, nisam ju niti danas izgubio. I dalje sam glas ne samo ljudi koji žive od svoga uma i rada, već i našeg sustava pa i naše zemlje. I tako će biti do zadnjeg radnog dana.
"Kakve veze ima članarina za HGK s našim interesima?"
Netko će se pitati, kakve veze ima obavezna članarina za HGK s našim interesima u znanosti, obrazovanju i ostalim javnim službama? Članstvo u Gospodarsko-socijalnom vijeću omogućuje nam otvaranje naših tema, a pogotovo je to lakše ako ste predsjedavajući. Međutim, GSV se bavi i mnogim drugim pitanjima pa ja kao predsjednik moram uvažavati i ona koja su od važnosti za poslodavce i Vladu. Tako je ovih dana jedna od tema bila i obavezna članarina HGK-u. Sva tri partnera: HUP, Vlada i sve tri sindikalne središnjice suprotstavili su se prijedlogu Mosta o uništavanju HGK-a. Kao predsjedniku, dužnost mi je javno iznijeti gledište GSV-a pa iako sam govorio ispred institucije, doživio sam bjesomučni val osobnih napada jer se to nije svidjelo Glasu, ili bolje reći Urliku poduzetnika i medijima-poduzetnicima kao što je Index.hr. Napali su mene kao osobu, zbog 42 kune članarine, unatoč tome što sam proljetos na sjednicama u Vladi i u javnosti zagovarao zaduživanje države radi pomaganja poduzetnicima u ekstremnim uvjetima pandemije u iznosima od nekoliko milijardi.
> HRT zove Ribića da priča o tome treba li otvoriti kafiće i restorane
> HUP o Ribićevom nastupu u Otvorenom: Iznosi stavove koji nisu u skladu s našima
Moj je grijeh to što zastupam radne ljude u javnim službama, grijeh je sindikata to što je on njihova organizacija, ali niste ni vi bez grijeha. Vaš je grijeh što postojite, što radite i što primate plaće iz poreza koji navodno samo poduzetnici plaćaju.
S tim motivima Index.hr je izvor svih napada. Nakon što Index.hr senzaciju proizvede i zavrti onda se priključuju i ostali mediji, da ne bi njihovi čitatelji ostali bez njihove vijesti. Tada počinje trka svih da se bude aktualan, trka za gledanošću, klikovima, tiražom, u biti za novcem i zaradom. Tako funkcioniraju. Istinito informiranje je zadnja stvar koja ih zanima.
Potakli su novi val govora mržnje koji se najbolje vidio u komentarima ispod tekstova u Index-u. U njima se psuje, pljuje i traži npr. moje javno smaknuće. Sve te komentare poslao sam na odgovarajuće adrese, a neki idu policiji. Ovdje u prilogu dostavljam ih i Vama. Ne savjetujem ljudima slabog želuca da to čitaju.
> Ribić: Na Indexu se laže o meni. Ministre, zabranite komentare na portalima
Sve je to bilo prije "otkrića" moje kuće. Zanimljivo, moju skrivenu kuću otkrili su baš sada. Gdje su bili do sada? Nisam ju bio zakopao. Ne vjerujem da to nisu znali i ranije. Ili to nisu vidjeli dovoljno spornim ili su čekali pravi trenutak. Sada su se odlučili za obračun, a to znači za laži i konstrukcije oko nečega što ne može biti sporno. Imam valjda pravo kupiti kuću za ušteđeni novac.
Doduše, postoji mali problem za mene, jer sam poranio pa sam ju kupio kada mi je bilo tek 60 godina.
Pri svakoj našoj sindikalnoj akciji do sada, temeljem dugogodišnjeg iskustva, očekivao sam da će to iskoristiti kao neki moj grijeh, i da vam pravo kažem, sada sam napokon doživio olakšanje, riješivši se zlokobnog iščekivanja.
Mimo moje ambicije, kao nusproizvod moga rada, postao sam simbol, koji treba satrti, vođa kojeg treba smaknuti, postao sam prepreka uređenju Hrvatske na način kako to diletanti u medijima i među anarhoidnim dijelom poduzetnika sebi zamišljaju. Naravno, to je njihova slika stvari, a istina je da ja javno zastupam stajališta kolektivnih odluka i organizacija, a tek rijetko svoja.
Sve odgovore ću dati isključivo vama, članovima i zaposlenicima, jer ste vi mjesto o kojem Sindikat ovisi, kao što i vaši interesi i prava u dobrom dijelu ovise o Sindikatu.
"Svaku izjavu izokreću ili pogrešno interpretiraju"
Dakle, moj je grijeh to što zastupam radne ljude u javnim službama, grijeh je sindikata to što je on njihova organizacija, ali niste ni vi bez grijeha. Vaš je grijeh što postojite, što radite i što primate plaće iz poreza koji navodno samo poduzetnici plaćaju. Zato smo svi mi uhljebi. Kada idemo u pregovore za plaće za 180 tisuća ljudi, znanstvenike, sestre, liječnike, onda Indeks.hr objavljuje naslov: "Uhljebi traže veće plaće".
Kada je riječ o ovom napadu za moju kuću, vjerojatno se pitate zašto ne dajem izjave za medije i zašto sve lijepo ne demantiram? Dragi ljudi, dovoljno sam iskusan da znam kako funkcioniraju. Svaku izjavu izokreću ili pogrešno interpretiraju, a demantije ili ne objavljuju ili tako skrate da unakaze smisao ili vam stave u usta ono što vi niste rekli, što vam svakako šteti pa ili govorite protiv sebe ili ispadnete glupi.
Odlučio sam ovlastiti odvjetnika da on to učini, jer im je on najava da će biti tuženi. Osim toga ja bih mogao izgubiti živce i reći sve što mi je na srcu, a to baš i nije pametno. Dao sam samo izjavu za Jutarnji, jer s tom novinarkom nemam loših iskustava. Drugi su portali to prenijeli, ali već na ovom primjeru možete vidjeti kako to funkcionira. Unatoč mojoj izjavi neki portali (npr. Pavićev Telegram) nastavljaju napadajući me zašto nisam objasnio ovo ili ono. To što bi oni htjeli, novinarka jednostavno nije pitala. Ja sam odgovarao na njena pitanja.
> Ribić se oglasio o kući: Za sve imam račune, majstori se smiju jer ne plaćam na crno
Međutim, sve odgovore dajem vama, članovima i zaposlenicima, jer ste vi mjesto o kojem Sindikat ovisi, kao što i vaši interesi i prava u dobrom dijelu ovise o Sindikatu. Za naše ljude, i članove i nečlanove, sam radio punih 30 godina i samo su oni kriterij moga djelovanja.
O URBANOJ VILI U ELITNOM DIJELU ZAGREBA
U prvom dijelu opisao sam vam okolnosti u kojima se sve događa. Prvo su uslijedili bjesomučni napadi zbog izjava o HGK, a onda napadi zbog kuće. Dužnost mi je pred Vama odgovoriti barem na najvažnije laži koje su dovele u pitanje moje poštenje i poštenje ljudi s kojima surađujemo, a sve s namjerom da potkopaju vjerodostojnost Sindikata. Krenimo redom.
URBANA VILA
Vidim da ljudi ismijavaju novinare za tu tvrdnju. Citirao bih čitateljicu jednog portala koja piše "ako je to urbana vila onda sam ja kraljica Elizabeta".
CIJENA KUPLJENE KUĆE
Centralno mjesto svih napada vrti se oko toga jesam li kuću kupio ispod tržišne cijene? Ako je to istina, onda je doista legitimno otvarati mnoga pitanja pa i ona o mome poštenju. Ako to, međutim, nije istina, padaju u vodu svi drugi navodi i insinuacije.
> Index Istrage: Ribić kupio kuću za 90.000 eura, isplatio je sve u pola godine
Neki su se mediji odmah usudili ustvrditi kako je kuća kupljena čak dvostruko ispod cijene. To je lajtmotiv njihovog napora, potvrditi da je na čelu Sindikata loš čovjek i sumnjiva osoba kojem je netko pogodovao za kuću. U tu svrhu su našli „stručnjake“. Njihovi stručnjaci su njihovi, za jednokratnu upotrebu.
Sadašnju vrijednost kuće isti su ti medijski stručnjaci procijenili na 400 tisuća € ili 3 milijuna kuna. Molim nekoga iz medija ili njihove procjenitelje za prodaju nekretnina da mi nađu kupca za 3 milijuna kuna. Provizija zagarantirana. Odmah ću je prodati. To bi bio posao.
Međutim, ja sam sretan, jer imam elaborat nepristranog i pravog stručnjaka, vještaka Zagrebačke banke, od 3. lipnja 2015. godine koja mi je dala kredit. Fotografiju prve stranice elaborata tvrtke Desidia vam dostavljam ovdje. Kredit u banci za izgradnju kuće nije moguće dobiti bez elaborata o vrijednosti nekretnine i zemljišta na toj lokaciji. Taj je vještak u "Procjembenom elaboratu“, napisao da je kuća roh-bau vrijedna 92.460 €. Ja sam kuću platio mjesec dana prije nego što sam dobio elaborat po cijeni od 90.000 €. Dakle, prodavatelj je dobro procijenio cijenu, a nisam niti ja prošao lošije u odnosu na tržišnu vrijednost. Danas to sve sigurno vrijedi nešto više, ali u vrijeme kupnje tržište nekretnina još je bilo pod snažnim utjecajem financijske krize. Nekretnine se nisu prodavale, posebno kuće. Sva sreća da sam morao uzeti kredit, jer kome bih danas dokazao da je kuća kupljena po realnoj cijeni.
Što sada? Hoće li se netko ispričati? Neće! Budite uvjereni. Najvjerojatnije će sve u medijskom prostoru zamrijeti ili će se neupućenim "copy-paste ljudima“ proturati neka nova nemušta obrazloženja tipa: imao je vezu u banci, potplatio je vještaka… što li sve dijabolični (ne)ljudski umovi mogu smisliti? Štetu su napravili neprocjenjivu. Obmanuli su, ponizili i dezinformirali svoje čitatelje i gledatelje. Kako reče Andre Malraux, to je kao da su prorezali jastuk s perjem koje je odletjelo i više ga nitko ne može vratiti nazad. Oni su zadatak obavili, mene su oblatili, kod članstva sindikata izazvali podozrenje i sada ih više istina ne zanima. Well done.
SADAŠNJA VRIJEDNOST KUĆE
Sadašnju vrijednost kuće isti su ti medijski stručnjaci procijenili na 400 tisuća € ili 3 milijuna kuna. Iz njihovih ustiju u Božje uši. Međutim, na moju žalost, moja kuća prema ozbiljnim procjenama vrijedi danas između 200 do 220 tisuća € na toj lokaciji. Ja sam u nju uložio uz cijenu kuće još toliko do današnjeg dana za dovršenje objekta, unutarnje uređenje te uređenje dvorišta i okućnice. Molim nekoga iz medija ili njihove procjenitelje za prodaju nekretnina da mi nađu kupca za 3 milijuna kuna. Provizija zagarantirana. Odmah ću je prodati. To bi bio posao.
SINDIKALNI STAN
Na portalima, više ne znam niti na kojima, napisali su da sam i dalje koristio sindikalni stan i nakon što sam se preselio. Istina je da nisam niti jednom bio u tom stanu nakon što sam ugovor o najmu razvrgnuo sa Sindikatom na dan 30. rujna 2016. godine. Koristio ga je bivši predsjednik Velikog vijeća koji živi i radi u Zadru, i to kada bi dolazio na sindikalne sastanke. Svojevremeno su mediji pisali da je to stan od 100 kvadrata s luksuznim uređenjem. Stan je toliko luksuzan da nitko od mladih ljudi u profesionalnom pogonu Sindikata nije bio zainteresiran u njemu živjeti, unatoč našoj ponudi. Zato smo ga htjeli prodati, ali to nam je uspjelo tek prošle godine. Bili smo ga kupili za 50 tisuća eura, a prodali smo ga za 68 tisuća. Još jedan dobar posao Sindikata. Laž je Index-ova da sam još uvijek prijavljen na toj adresi. Odjavio sam se vrlo brzo čim sam uselio u kuću.
Pišu da je Gornje Vrapče elitni dio Zagreba. Iako se mnogi tome čude, stanovnici Gornjeg Vrapča su ponosni jer prvi puta čuju da je njihov kvart postao ravan Cmroku. Raduje me da sam ja tome dao doprinos.
VELIKO VIJEĆE
Viša tijela Sindikata upoznao sam s mojom kupnjom kuće odmah po useljenju, radi razvrgnuća ugovora o najmu sindikalnog stana.
UPORABNA DOZVOLA
Nisam stigao to napraviti. Napravit ću što prije mogu. To je doista moja krivica za koju sam spreman odgovarati. Imao sam namjeru, ali jednostavno radim posao koji mi ne ostavlja dovoljno vremena čak ni za važne privatne stvari. S mojim liječničkim kontrolama još je i gore. Time što nemam uporabnu dozvolu ne ostvarujem nikakvu korist, niti je u tome išta sumnjivo, suprotno onome što mediji insinuiraju.
ODAKLE MI NOVAC
Do 48. godine života imao sam asistentsku plaću, a od tada imam više nego pristojnu plaću (na razini državnog tajnika). Ako cijele dane radite i živite u sindikatu, ako nemate djece, ako ste štedljivi i odgovorni prema novcu, onda možete uštedjeti toliko da za petnaestak godina možete kupiti stan ili kuću. Nešto donesu i kamate, oko deset tisuća eura mi je ostavio po oporuci moj stric iz Australije, nešto je doprinijela i supruga, a podigao sam kredit za dovršenje kuće u iznosu od 30 tisuća eura.
VELIČINA KUĆE
Moja "urbana vila" zapravo prema elaboratu ima 209 kvadrata neto korisne površine, od toga je u prizemlju 19 kvadrata stubište i balkon, 90 kvadrata čine veliki dnevni boravak, mala radna soba, spavaća soba, kupatilo i lijepa i velika terasa. Ostala kvadratura pripada podrumu, veličine 100,8 m2 i tako se vodi u svim službenim papirima. S obzirom na to da se javno zalažem za porez na nekretnine, kao najpravedniji porez, nadam se da mi nakon njegovog uvođenja neće podrum procijeniti kao stambeni prostor jer on to nije. On sa sjeverne i istočne strane nema nikakvog prozora, sa zapadne strane ima dva uska prozora, a samo su na južnoj strani dvoja velika francuska vrata za ulaz u podrum. U nuždi ljudi mogu živjeti i u podrumu, ali koliko je meni poznato ljudi to ne vole pa tamo ne živimo niti supruga i ja, već ga koristimo za smočnicu, spremište, cvijeće i biljke te za stolni tenis. Kuća se nalazi na terenu koji bi se mogao pretvoriti u klizište pa su graditelji promijenili plan. Umjesto garaže, izgradili su u donjem dijelu veliki podrum koji jamči, kažu, sigurnost protiv otklizavanja. Tako veliki podrum nije najsvrhovitiji.
LOKACIJA
Pišu da je Gornje Vrapče elitni dio Zagreba. Iako se mnogi tome čude, stanovnici Gornjeg Vrapča su ponosni jer prvi puta čuju da je njihov kvart postao ravan Cmroku. Raduje me da sam ja tome dao doprinos. Meni koji sam 16 godina živio u skučenom, hladnom i mračnom stanu ovo doista jeste elitni dio. Sunca imam napretek i doista sam prezadovoljan.
JE LI MOJU KUĆU GRADILA ISTA FIRMA KOJA JE GRADILA I SINDIKALNI DOM?
> Otkrivamo: Firme koje su Ribiću prodale kuću rade milijunske poslove za sindikat
Na takve laži stvarno čovjek ostane bez riječi. Dom je građen od 2009. a zgrada je preuzeta 2013. godine, useljena početkom 2014. godine. Dom je gradilo veliko građevinsko poduzeće Tehnika, d. d. Tko je gradio moju kuću, prije nego li sam ju ja kupio, danas više ne znam, ali sam siguran da to nije bila Tehnika. Niti je to bitno. Nakon što smo vidjeli da je kuća kupljena po tržišnoj cijeni više nije bitno niti to je li gospodin Zoran Kovač, kojeg spominju mediji, meni nekako pogodovao i ako jeste kako? Ipak ćemo radi nevjernih toma o tome nešto reći u idućem nastavku.
Srdačan pozdrav, iskreno Vaš
Vilim Ribić,
glavni tajnik