Rusi od danas u aplikacijama najvećih banaka mogu otvoriti novčanik s digitalnim rubljima te njima plaćati u velikim trgovinama i slati novac drugim ljudima. Građani Hrvatske i ostatka europodručja na sličan bi sustav mogli čekati do 2029. godine, a konačna odluka o uvođenju digitalnog eura još nije donesena.
Rusija je nakon višegodišnjeg testiranja počela masovno uvoditi digitalni rubalj. Riječ je o trećem obliku ruske nacionalne valute, uz gotovinu i novac na bankovnim računima.
Rubalj koji se čuva kod središnje banke
Digitalni rubalj nije kriptovaluta. Izdaje ga ruska središnja banka, a njegova je vrijednost čvrsto vezana uz obični rubalj. Jedan digitalni rubalj uvijek vrijedi jednako kao jedan rubalj u gotovini ili na bankovnom računu.
Glavna je razlika u tome gdje se novac nalazi. Novac na običnom računu čuva komercijalna banka, dok se digitalni rubalj nalazi u novčaniku na platformi Banke Rusije. Građani mu ipak pristupaju preko aplikacija banaka koje već koriste.
Svaka osoba može imati samo jedan digitalni novčanik, ali mu može pristupati iz aplikacija više banaka. Svih 12 sistemski važnih ruskih banaka, koje zajedno pokrivaju više od 80 posto tržišta plaćanja, spremno je svojim klijentima ponuditi novi sustav. Ostale banke uključivat će se postupno do 2028. godine.
Građani mogu mjesečno prebaciti do 300.000 rubalja sa svojih bankovnih računa u digitalni novčanik. Nakon toga nema ograničenja potrošnje ili prijenosa tog novca. Sve su transakcije građanima besplatne.
Na digitalne rublje ne obračunavaju se kamate, a u njima se ne može otvoriti štednja niti dobiti kredit. Ruska središnja banka naglašava da je korištenje dobrovoljno, da se računi neće otvarati automatski i da građani bez svoje suglasnosti neće primati plaće ili državne naknade u digitalnim rubljima.
Određene velike trgovačke kompanije s godišnjim prihodom većim od 120 milijuna rubalja od danas moraju omogućiti takvo plaćanje. Obveza će se tijekom sljedeće dvije godine postupno širiti na manje banke i trgovine.
Država dobiva bolji uvid u kretanje novca
Ruske vlasti kao prednosti navode jeftinija plaćanja, manje provizije za trgovce i mogućnost razvoja pametnih ugovora. Primjerice, dobavljač bi mogao automatski dobiti novac u trenutku kada kupac potvrdi da je roba stigla u skladište.
Država će istodobno imati bolji uvid u kretanje novca. Sve transakcije prolaze kroz jedinstvenu platformu središnje banke, a moguće je pratiti cijelu povijest prijenosa. Ruske vlasti očekuju da će to olakšati nadzor nad trošenjem proračunskog novca, ali takav sustav otvara i pitanja o privatnosti građana.
Banka Rusije razmatra i povezivanje digitalnog rublja s digitalnim valutama drugih država. Takav bi sustav u budućnosti mogao omogućiti izravna prekogranična plaćanja bez oslanjanja na postojeću međunarodnu platnu infrastrukturu. Konkretni partneri i rokovi zasad nisu objavljeni.
Digitalnim rubljima trenutačno se ne može plaćati bez internetske veze. Ruska središnja banka tek istražuje moguća tehnološka rješenja i nije objavila kada bi takva plaćanja mogla postati dostupna.
Zašto EU razvija digitalni euro?
Europska središnja banka razvija digitalni euro kao elektronički oblik gotovine koji bi vrijedio u cijelom europodručju, uključujući Hrvatsku. Ne bi zamijenio novčanice, kovanice ni postojeće bankovne račune, nego bi građanima ponudio dodatni način plaćanja.
Jedan od glavnih razloga za njegovo uvođenje jest ovisnost Europe o međunarodnim kartičnim kompanijama. Trenutačno ne postoji europsko digitalno sredstvo plaćanja koje se prihvaća u cijelom europodručju, a 13 od 20 država koje koriste euro oslanja se na međunarodne kartične sustave. ECB smatra da bi vlastiti digitalni novac povećao financijsku samostalnost i otpornost Europe.
Građani bi digitalni euro mogli koristiti preko svoje banke ili drugog ovlaštenog posrednika. Njime bi mogli plaćati u trgovinama i na internetu te slati novac drugim ljudima. Osnovne usluge trebale bi biti besplatne, a na digitalne eure ne bi se obračunavale kamate.
Digitalni euro trebao bi pružati veću privatnost
Najvažnija razlika između sadašnjeg ruskog sustava i europskog plana odnosi se na privatnost i plaćanje bez interneta.
Digitalni euro trebao bi omogućiti plaćanja i kada korisnik nema pristup mreži. ECB tvrdi da bi takve transakcije bile gotovo jednako privatne kao plaćanje gotovinom jer bi njihove pojedinosti poznavali samo kupac i primatelj. Kod internetskih plaćanja banke bi i dalje raspolagale podacima potrebnima za sprječavanje pranja novca, ali Eurosustav ne bi mogao povezati transakcije s konkretnim osobama.
Postojalo bi i ograničenje iznosa koji građanin može držati u digitalnom novčaniku. Time se želi spriječiti naglo povlačenje novca iz komercijalnih banaka, koje bi moglo ugroziti financijsku stabilnost. Konačan iznos ograničenja još nije određen.
EU trenutačno priprema zakonski okvir. Ako propis bude usvojen tijekom 2026., praktično testiranje digitalnog eura trebalo bi početi u drugoj polovici 2027. i trajati godinu dana. ECB bi za njegovo moguće uvođenje mogao biti spreman tijekom 2029. godine.
Rusija je tako nekoliko godina ispred europodručja, ali njezin je sustav snažno centraliziran i zasad ovisi o internetu. EU napreduje sporije, ali planira digitalni novac koji bi trebao raditi i izvan mreže te građanima pružiti veću zaštitu privatnosti.