Ruski pacifist koji je pobjegao s ukrajinskog bojišta sada se suočava s deportacijom iz Njemačke zbog postroženih pravila o azilu. Kada je Rusija poslala Georgija Avalianija da se bori u Ukrajini, učinio je upravo ono što su njemački čelnici predlagali: dezertirao je. No, prošlog tjedna Njemačka mu je poručila da bi povratak u Rusiju za njega bio siguran, piše Politico.
U pismu je Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio zahtjev za azil 47-godišnjaka, zaključivši da mu pri povratku vjerojatno ne prijeti progon. Ta je odluka uznemirila mreže koje pomažu ruskim vojnicima u bijegu od rata i, prema riječima aktivista, ide na ruku poruci Vladimira Putina da za bjegunce s fronte nema sigurnog izlaza.
“Čak i da izbjegnem smrt, poslali bi me natrag na bojište ili bi me čekala zatvorska kazna od 15 godina”, rekao je Avaliani, koji najavljuje žalbu na odluku.
Avaliani je bio među desecima tisuća Rusa pozvanih u sklopu Putinove “djelomične mobilizacije” u rujnu 2022. godine. Kao građevinski inženjer i otac troje djece, od početka je jasno dao do znanja da se neće boriti. “Ovo nije moj rat. Ja sam pacifist”, izjavio je. No, njegovi zahtjevi za izuzećem iz zdravstvenih i obiteljskih razloga su odbijeni.
“Beskorisno se boriti protiv sustava. Ako te želi proždrijeti, proždrijet će te. Zato sam odlučio da moram djelovati”, rekao je.
Nekoliko tjedana nakon dolaska na bojište u istočnoj Ukrajini, Avaliani je pobjegao, no uhvaćen je i odveden u, kako opisuje, “podrum za mučenje” u okupiranom Luhansku. Tvrdi da su ga ondje tukli i izlagali lažnim pogubljenjima, a uvjete je opisao kao “nehumane”.
Nakon što je vraćen na bojište, ponovno je pobjegao i drugi put bio uhvaćen. U trećem pokušaju uspio je prijeći u Bjelorusiju, a odatle je otputovao u Uzbekistan. Dok se skrivao u inozemstvu, policija je, kaže, posjetila njegov dom i ispitala mu suprugu. On i obitelj ponovno su se ujedinili 2025. godine i zatražili politički azil u Njemačkoj.
Odluka o Avalianiju označava oštar zaokret u odnosu na stav Njemačke na početku ruske invazije na Ukrajinu. U rujnu 2022., tadašnji njemački ministar pravosuđa Marco Buschmann pozdravio je egzodus vojno sposobnih Rusa, napisavši na platformi X da je “svatko tko mrzi Putinovu politiku i voli liberalnu demokraciju vrlo dobrodošao u Njemačku”.
Slično je poručila i tadašnja ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser. “Svatko tko se hrabro suprotstavi režimu Vladimira Putina i time se izloži velikoj opasnosti može u Njemačkoj zatražiti azil na temelju političkog progona”, rekla je za Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung.
Međutim, odbijenica dolazi u osjetljivom trenutku. Sjedinjene Države počele su deportirati tražitelje azila u Rusiju prošlog ljeta, a posljednji takav zrakoplov sletio je prošli tjedan. U studenom je i EU postrožio vizna pravila za ruske državljane. Promjena se poklopila i s promjenom političke klime u Njemačkoj. Vlada kancelara Friedricha Merza, koja je preuzela dužnost u svibnju prošle godine, pojačala je mjere protiv migracija u nadi da će privući birače krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD).
Tijekom 2022. i 2023. godine otprilike jedan od deset vojno sposobnih Rusa koji su stigli u Njemačku dobio je neki oblik zaštite. U 2024. i 2025. taj je broj pao na oko 4 posto.
U pismu kojim se odbija Avalianijev zahtjev, u koje je Politico imao uvid, navodi se da mu u Rusiji vjerojatno ne prijeti progon, već samo novčana kazna. U pismu se dodaje da Rusija više ne provodi aktivnu mobilizaciju. Zaključuje se da kod dezertera ne postoji “značajna vjerojatnost konkretnog i trajnog interesa za njih od strane ruske države ili drugih aktera”.
Aktivisti za ljudska prava tvrde da procjena njemačkih vlasti ignorira stvarno stanje u Rusiji. Mnogi koji su mobilizirani 2022. još se nisu vratili kući, a Rusija i dalje novači oko 30.000 vojnika mjesečno.
Artjom Klyga, odvjetnik iz organizacije Connection koja pomaže prigovaračima savjesti, kaže da pismo Avalianiju izgleda kao preslika odbijenica poslanih drugim dezerterima. “Djeluje kao da se vlasti koriste jednim Word dokumentom, šablonom koju samo malo prilagode”, rekao je Klyga. Tvrdi da njemačke vlasti ne razlikuju one koji su izbjegli novačenje i dezertere poput Avalianija. Za njih, ističe, rizik povratka nije novčana kazna, već zatvor ili prisilni povratak na bojište.
Na upit za komentar, njemački ured za migracije BAMF odgovorio je da ne može komentirati pojedinačne slučajeve, ali je napomenuo da se svaki zahtjev za azil “ispituje pojedinačno”.
U praksi, tvrde kritičari, podnositelji zahtjeva poput Avalianija suočeni su s nemogućim teretom dokazivanja. “U konačnici se njemačke vlasti pokušavaju izvući statistikom”, rekao je Peter von Auer, pravni stručnjak iz njemačke organizacije Pro Asyl. “Tvrde da je statistički malo vjerojatno da će se dogoditi ono čega se tražitelji azila boje.”
Od 8201 vojno sposobnog Rusa koji je od 2022. zatražio azil u Njemačkoj, samo ih je 416, odnosno oko 5 posto, dobilo neki oblik zaštite, pokazuju vladini podaci. Dezerteri vjerojatno čine tek manji dio tih slučajeva s obzirom na goleme prepreke s kojima se suočavaju.
“Europski političari govore da bi se Rusi trebali boriti protiv Putina i pružiti otpor”, rekao je Aleksej Alšanski, analitičar u organizaciji Zbogom oružje, koja pomaže ruskim dezerterima. “Istovremeno, ljudi koji su se uistinu odbili boriti za Putina i prošli vrlo težak put ne dobivaju nikakvu pomoć od tih istih zemalja.”
Alšanski tvrdi da deportacija ljudi poput Avalianija potkopava europsko obećanje o potpori Ukrajini. Odbijanje azila, kaže, “pomaže Putinu da održi ideju da je bijeg beskoristan”. Zaključuje jednostavnom računicom: “Što je više dezertera, to će biti lakše obraniti Ukrajinu.”