Rusija je u veljači 2000. godine zauzela Grozni, glavni grad Čečenije, čime je praktički slomljen organizirani otpor čečenskih snaga u Drugom čečenskom ratu. Bio je to jedan od najkrvavijih i najrazornijih urbanih sukoba u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
Nakon neuspjeha Rusije u Prvom čečenskom ratu sredinom 1990-ih, Moskva se krajem 1999. vratila u Čečeniju s daleko većom vojnom silom. Operacija je započela masovnim bombardiranjem, a Grozni je mjesecima sustavno granatiran iz zraka i s kopna. Cilj je bio iscrpiti branitelje prije ulaska pješaštva.
Kopnena ofenziva krenula je krajem 1999., uz iznimno teške borbe u samom gradu. Čečenski borci koristili su se gerilskim taktikama, snajperima i minama, dok je ruska vojska napredovala blok po blok. Do siječnja 2000. Grozni je bio gotovo potpuno opkoljen, a krajem mjeseca većina čečenskih snaga pokušala se probiti iz grada kroz minska polja, pri čemu su pretrpjeli ogromne gubitke.
Ruske vlasti službeno su 6. veljače 2000. proglasile "oslobođenje" Groznog. Grad je tada bio gotovo sravnjen sa zemljom. Prema procjenama Ujedinjenih naroda, Grozni je početkom 2000-ih slovio za najrazoreniji grad na svijetu, s uništenom infrastrukturom i desecima tisuća civilnih žrtava tijekom ratnih operacija.
Zauzimanje Groznog imalo je i snažan politički učinak u Rusiji. Rat u Čečeniji poslužio je kao ključni faktor u jačanju popularnosti tadašnjeg premijera, a uskoro i predsjednika Vladimira Putina, koji je rat predstavljao kao borbu protiv terorizma i očuvanje teritorijalnog integriteta Rusije.
Iako je pad Groznog označio kraj klasičnih bitaka, rat u Čečeniji nije odmah završio. Sukob se nakon 2000. preselio u oblik pobune i terorističkih napada koji su potrajali još godinama, sve dok Moskva nije konsolidirala vlast u regiji uz pomoć lokalnih saveznika. Grozni je kasnije obnovljen, ali događaji iz 2000. i dalje ostaju simbol brutalnosti tog rata i njegove visoke ljudske cijene.