UŠLI smo u treći dan prosvjeda seljaka koji bi lako mogli postati najveće politički neobojeno događanje u novijoj hrvatskoj povijesti, i proširiti se na cijelu državu, a od jedine stranke u hrvatskom parlamentu koja u sebi ima naziv "seljačka" ni traga ni glasa. Čini se da je Josip Friščić HSS doveo u situaciju u kojoj bi bilo puno jednostavnije da se stopi s HDZ-om i sve nas riješi muke.
Znate da je situacija bizarna kad nešto što se zove Hrvatska seljačka stranka nije rekla ni riječ o seljačkim prosvjedima. Nikakva priopćenja, nikakvi sastanci, ništa. Kao da su se čelnici HSS-a zajedno s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem odlučili praviti da se to zapravo ne događa. S druge strane, jedina stranka koja je dosad dala političku potporu prosvjedima je regionalni HDSSB. U redu, razumljiva je generalna tendencija vlasti i medija da ne doživljavaju ništa izvan prve zone ZET-a, ali ovdje prosvjeduju seljaci, onaj sloj društva za kojeg se HSS tako zdušno brinuo u svom predizbornom programu.
Gdje je nestao program?
Vrhuška HSS-a kao da je zaboravila svoj famozni program razvoja seljačke naspram farmerske poljoprivrede, u kojemu su se obvezali da će raditi sve kako bi što je moguće većem broju seljaka osigurali opstanak na tržištu. Tada su čak objasnili kako je potrebno ulagati u tržišno nekonkurentnu poljoprivredno prehrambenu industriju, jer bi model farmerske proizvodnje, u kojemu bi teret proizvodnje hrane nosio manji broj velikih farmi, bio neprimjeren hrvatskim uvjetima. U tu svrhu obećali su cijelu seriju mjera, od šest milijardi kuna godišnje, preko kontroliranja resora poljoprivrede, do toga da će biti prvi na traktorima ako se budu smanjivali poticaji.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje