Ostalim je narodima s prostora bivše Jugoslavije također našao srpsko podrijetlo. Muslimane je nazvao "izmišljenom nacijom", a Albance je opisao kao najokrutnije sluge i vojnike, najprije Turaka, pa Nijemaca 1940-ih a od 1999. NATO-a.
Poštedio je jedino Slovence, koje je opisao kao žrtve "nespretne intervencije JNA 1991." za koju je okrivio "Hrvate u tijelima tadašnje savezne države SFRJ - Antu Markovića, Stipu Mesića i generala Veljka Kadijevića".
Haškom sudu (ICTY) je zamjerio da "izmišlja nekakav BHS jezik (bosansko-hrvatsko-srpski) a ustvari se radi o srpskom jeziku".
U svojem je živopisnom iskazu iznio i teze o geopolitičkoj pozadini ratova na Balkanu 90-ih, kazavši kako se Srbija našla na udaru Zapada kao saveznica Rusije koju NATO nastoji uništiti.
"Strateški interes NATO-a je da do kraja uništi Rusiju i izazove njezin raspad. Zbog toga pravi uporišne točke na Balkanu, u Ukrajini i u Srednjoj Aziji", ustvrdio je Šešelj.
Rat na Kosovu, koji po njemu "nisu željeli ni Srbi ni većina Albanaca", izazvao je Zapad kako bi stvorio baze NATO-a na Kosovu u koje će prebaciti vojnike što ih povlači iz Njemačke. Makedoniju pak treba zbog naftovoda kojim će transportirati kaspijsku naftu.
Šešelj, koji u pritvoru ICTY-a čeka početak suđenja za ratne zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, BiH i u Vojvodini, svjedočio je i o naporima vlade Srbije, čiji je tada bi potpredsjednik, da 1998/99. "političkim sredstvima riješi kosovsko pitanje".
Ustvrdio je među ostalim, kako je "vlada pozivala svo stanovništvo Kosova na toleranciju, miran život i dijalog" ali su albanski političari instruirani od Zapada to odbijali.
Glavnu krivnju za rat svalio je na Sjedinjene Države, rekavši da je "susretom Richarda Holbrooka s čelnicima OVK u ljeto 1998. SAD otvoreno stao na stranu albanskih terorista i ohrabrio ih".
Srbijanska policija, po njegovim je riječima, na Kosovu "striktno postupala po nalozima vlade, koja je davala smjernice da se štite civili bez obzira na naciju, vjeru, i drugo".
Policija i vojska djelovali su samo protiv "šiptarskih terorista" kako ih naziva Šešelj, koji je u tom kontekstu objasnio i poznati pokolj u selu Račak 15. siječnja 1999.
"Dok sam 15. siječnja bio na ručku u sjedištu MUP-a u Prištini, saznali smo da je u Račku u sukobu s policijom poginuo veći broj albanskih terorista", ispričao je Šešelj, dodajući da je na ručku bio i general MUP-a Vlastimir Đorđević, također optuženik ICTY-a.
Milošević, kojem se od 2002. u Haagu sudi zbog genocida u BiH i zločina protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, i Vojislav Šešelj jedina su dva optuženika ICTY-a koji se brane sami.
Koliko im to polazi za rukom svjedoči činjenica da je Šešelj i danas isticao kako se on i njegova stranka oduvijek bore za Veliku Srbiju, iako je od sudaca ranije upozoravan da su to samoptužujuće izjave.
Po drugoj strani, Milošević izborom svojih svjedoka obrane, poput Šešelja ili prije njega dvojice generala koji su zbog zločina na Kosovu bili pod istragom ICTY-a, potvrđuje ranije prognoze pravnih stručnjaka da će vođenjem obrane dodatno otežati svoj položaj.