SINDIKAT Ine i naftnog gospodarstva (SING) ocijenio je danas da je 505 milijuna dolara, koliko je mađarska naftna kompanija MOL platila za 25 posto plus jednu dionicu Ine realna cijena, ali da Ina takvim modelom privatizacije neće moći postati "regionalni igrač".
Predsjednik SING-a Božo Mikuš rekao je na današnjoj konferenciji za novinare da opcija odabira strateškog partnera Ini neće omogućiti da postane regionalni igrač te da se njegov sindikat zalagao za model po kojem bi radnici postali većinski vlasnici ili po kojem bi se Ina i MOL spojili u jaku srednjoeuropsku kompaniju.
On smatra da je cijena po kojoj je prodana četvrtina Ine realna ali da će Ina uskoro, neovisno o strateškom partneru, biti vrjednija za 200 do 400 milijuna dolara.
Mikuš je najavio da će se SING u narednom razdoblju boriti za pravo radnika na povoljni otkup dionica te uz zadržavanje postojećih nastojati neka radnička prava poboljšati jer je razina radnih prava u MOL-u povoljnija nego li sada u Ini.
Tako primjerice, iako je prosječna plaća u MOL-u približno jednaka onoj u Ini, radnici MOL-a primaju 14 plaća godišnje za razliku od Ininih koji primaju 12 plaća. Osim toga radnici MOL-a koji rade na opasnijim radnim mjestima imaju kraći radni tjedan, rekao je.
Za takva prava SING će se boriti kolektivnim pregovaranjem i jačom suradnjom s Rudarskim sindikatom MOL-a, dodao je Mikuš.
On i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever smatraju da država u svakom slučaju treba zadržati kontrolni paket od 25 posto plus jedne dionice, a time i prava koja MOL sada ima s tolikim udjelom u vlasništvu Ine.
Sever je ocijenio lošim što se kod nas na svemu "beru" politički bodovi pa tako i na privatizacije Ine.
Stoga smatra da bi sve stranke trebale postići konsenzus oko načina privatizacije, koju bi se potom provodilo utvrđenim putem bez obzira koja je stranka ili koalicija na vlasti. To bi, smatra Sever, onemogućilo korištenje privatizacije za političku promidžbu.