SMRT HRVATSKE LJEVICE SDP poput Titanika

Foto: Index, Hina, Youtube

SDP je poput Titanika zaplovio u hladnu, ledenu noć. Orkestar svira, u prvom razredu saborskih zastupnika i visokih stranačkih funkcionera jedu se kamenice, a potom će i kakvo fino glavno jelo, sprema se i kolač ukrašen egzotičnim tropskim voćem. Priča se, pleše, pokazuju markirane torbice, skupi brandirani okviri naočala i razglaba o boljem svijetu gdje bi svi trebali kusati kamenice koje će se naravno oteti bogatima i dati siromašnima – no istinu već znamo.

Novi kapetan SDP-a, Davor Bernardić, čovjek koji je sve posvetio politici, a politika mu je sve, neće ni znati ni moći usmjeriti SDP prema drugom pravcu osim prema ledenom brijegu. Stranka koja gubi izbore već nekoliko godina, dovela je na čelo čovjeka koji napreduje isključivo unutar stranke i na, od stranke, zadanim izbornim listama.

Što se tiče ostatka ljevice – od Laburista i drugih, uglavnom su se politički samoubili unutarnjim frakcijskim borbama i namještanjima tko će na listu – što bi se reklo, mala bara, puno krokodila.

Zašto Bernardić neće uspjeti?

Bernardić je briljantnu karijeru mladog fizičara (diplomirao s vrhunskim ocjenama i dobio mjesto znanstvenog novaka na Prirodoslovno matematičkom fakultetu) zamijenio političkom karijerom, podizanjem stepenicu po stepenicu u stranačkoj hijerarhiji SDP-a koja ga je dovela do Gradske skupštine Grada Zagreba, pa i Sabora.

U Gradskoj skupštini bio je vijećnik, pa predsjednik Kluba zastupnika SDP-a, pa je sada potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba. No, znate li otkada je Davor Bernardić zastupnik u Saboru? Od 2008. godine. Preciznije, 11. siječnja 2008. Sve to djeluje vrlo impresivno za čovjeka rođenog 1980. godine. Međutim, vi u Zagrebu, sjećate li se neke snažne izjave Davora Bernardića?

Sjećate li se kada se negdje i nekada snažno usprotivio Bandiću i načinu vođenja grada? Što je ono zadnje napisao na Fejsu kao gradski vijećnik? Kojeg njegovog televizijskog nastupa se sjećate?
Ostali u Hrvatskoj – da niste ovo pročitali gore, biste li prihvatili okladu da je Davor Bernardić u Saboru od 2008. godine? Da je čovjek tamo već ni manje ni više nego četvrti saziv i spada u prave saborske veterane? Ne vjerujete? Šesti saziv 2008.-2011. – Bernardić zastupnik. Sedmi saziv 2011.-2015. – Bernardić zastupnik. Osmi saziv 2015.-2016. – Bernardić zastupnik. I napokon sadašnji Deveti saziv – Bernardić zastupnik. Sjećate se neke izjave, svađe, nekog zakonskog prijedloga, bilo čega važnoga gdje je on sudjelovao? Koliko vam se iskazao kao zastupnik u evo četvrtom mandatu?

Kaže Bernardić, evo sada kada je izabran za predsjednika SDP-a: "Od sutra krećemo graditi dobro društvo. Cilj nam je bolje i pravednije društvo za sve ljude koji žive u Hrvatskoj." Pa čekaj, zar te ne plaćamo kao zastupnika od 2008. da radiš bolje društvo?  Ovo podsjeća na ono studentsko: "Od sutra počinjem učiti!"

Nadalje Bernardić navodi: "Prema tome, SDP se okreće razgovoru, dijalogu i kreiranju politika zajedno sa društvom. Borba za radnike i ljude koji žive od svog rada i znanja je u Hrvatskoj borba koju ćemo nastaviti kao SDP-ovci."  Kakva je ono ta borba bila zadnjih godina, uključivo i četiri godine koje je SDP bio na vlasti? Koliko se možemo sjetiti – uglavnom se pazilo da se niti jedno mjesto u javnom sektoru ne bi ugasilo, za ostalo – koga briga.

Dalje govori: "I zato je odgovornost socijaldemokracije upravo da preuzme odgovornost i u hrvatskim gradovima ali i u selima. Da se vratimo radništvu i radnicima, ljudima koji žive od svog rada i znanja, i u gradu i na selu. Zaštiti obespravljenih. Umirovljenicima, blokiranim i svim ljudima koji u Hrvatskoj teško žive." Super, nego što je ono SDP poduzimao u tom smjeru i konkretno zastupnik Bernardić? Zašto nismo npr. ovrhe po vjerodostojnim ispravama riješili kao Slovenija, pa da su troškovi 50, a ne 500 kuna? Tko je to branio?

Bernardić kreće s općim, poznatim tezama – dosadno i predvidljivo. U svijetu u kojemu znamo kako se pobjeđuje: agresivnim korištenjem medija, jasnim izjavama i jasnim koracima – ovako neće nikada steći neku prednost ili pobijediti na izborima.

Socijaldemokracija u općoj krizi

Istini za volju, socijaldemokracija je u krizi u cijeloj Europi. Više ne postoji ona stara podjela na "rad i kapital", i socijaldemokracija je uredno gledala kako klasično radništvo, kao njen glavni bazen, polagano nestaje.

U današnje vrijeme više nema klasične podjele na rad i kapital, sve je manje klasičnih radnika u nekim famoznim "tvornicama", a sve više malih poduzetnika, samozaposlenih, radnika po ugovoru, radnika koji rade u partnerskom odnosu s poslodavcem ili sami rade kroz vlastitu firmu. Oni koji socijaldemokraciju vide u starom modelu – pomaganje radnicima kolektivnim ugovorima, dizanju poreza kojim bi kapitalistima uzeli "ekstraprofit" (da barem znaju što to znači u Marxovim djelima, ali ni to ne znaju) i potom široke ruke dijelili okolo gube izbore. Stare politike i stari modeli nikoga ne zanimaju.

Uostalom, taj stari model ne radi – ako dignete poreze, kapitalisti odlaze, pa odlaze i radnici, pa vam ostaju samo oni koji eto nisu otišli i proračunske sisalice. Globalni svijet ne samo da je uništio klasični sukob rada i kapitala (gledate li klasične radničke štrajkove u recimo Švicarskoj, Norveškoj ili Austriji zemljama gdje se nabolje živi?), već i omogućio radnicima i kapitalu da idu gdje im je bolje. U Hrvatskoj se "borba za radništvo" svela na "borbu za zaštitu radnih mjesta u javnom sektoru", što je karikatura socijaldemokracije.

U takvoj situaciji demokršćanske i stranke, prirodno više naklonjene poduzetništvu, preuzele su dio programa socijaldemokracije i gurnule istu sa strane. Tako se dogodilo i u državama u kojima ne postoji hrvatski specifikum – siromašni i manje obrazovani, baza socijaldemokratskih birača, glasa za HDZ, ne za SDP.

HDZ može biti siguran - još desetak godina će biti na vlasti

HDZ i Andrej Plenković mogu, ako ne naprave neku iznimno veliku korupcijsku glupost biti sigurni još barem dva mandata. SDP-u je dobro u hladovini oporbe. Iz oporbe, SDP će fino pričati opće pričice o boljem svijetu, dobivati saborske plaće, baviti se filozofijom socijaldemokracije, a Komadina će nas još povremeno podsjećati da ponovimo marksističke klasike. Ovom i ovakvom SDP-u je to prirodno stanje, jer vlast niti žele niti se na njoj snalaze.

Za stvarne reforme u SDP-u nisu spremni, jer reforme znače i pritiske i neugodnosti pa i prijetnje. Mnogima u Hrvatskoj, ne zavaravajmo se, odgovara ovakvo stanje.

Zato je SDP krenuo u politiku trajne oporbe. Izabrali su čovjeka koji ne pobjeđuje na izborima, koji unatoč godinama ne shvaća današnje medije, i pripremili se na dugogodišnju oporbu, pa koliko dođe iz proračuna po zastupniku – dobro je došlo, lakše sjedit` u Saboru nego nešto konkretno radit`.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala .

Pročitajte više