"Mi smo glede navodnjavanja na vrlo niskom stupnju razvoja, gdje se uglavnom prepuštamo čudima prirode", dodao je.
Po Pejakovićevim riječima problem leži u činjenici što ljudi žele navodnjavati, ali se problem javlja u trenutku kada treba platiti određene troškove, primjerice za dovod vode do određenih parcela. Još jedan razlog je u činjenici da kod nas postoji prevelika usitnjenost poljoprivrednih posjeda, što znači da postoje brojne male parcele koje bi se trebale okupiti u jednu cjelinu kako bi se navodnjavanje uopće moglo organizirati. Vrlo značajan problem je i nepostojanje udruga poljoprivrednih proizvođača koje bi morale zaštiti svoje interese i biti partner državi i županiji u organiziranju poljoprivredne proizvodnje, određivanju plodoreda i kalendara navodnjavanja, rekao je.
Na vodnom području dalmatinskih slivova nalazi se oko 44.500 ha melioracijskih površina. Prošle godine u Hrvatskoj se navodnjavalo samo oko 7.200 ha površina što je 0,5 posto ukupnih površina, oranica i vrtova. Za usporedbu, u svijetu se navodnjava preko 250 milijuna ha, tj. oko 17 posto ukupnih poljoprivrednih površina pogodnih za navodnjavanje.
"Ovo je za nas ogroman zaostatak, neprihvatljiv i on uopće nema opravdanje", rekao je Živko Barbarić, voditelj Službe za zaštitu od štetnog djelovanja voda i melioraciju.