Ravnateljica ističe da je više od 80 posto korisnika konzumiralo obroke u Centru, ali je simptome proljeva imalo tek 29 posto, i to na ograničenoj lokaciji u dvije zgrade. Iako je težište sumnje za trovanje usmjereno na jetrica, koja su bila za ručak, vjerojatniji je uzrok trovanja bila večera, budući da se proljev pojavio 10 do 12 sati iza večere.
Lisički tvrdi da je u kuhinju Centra u protekle 3,5 godine uloženo 500.000 kuna, te da zbog dotrajalosti temelja nije bila moguća daljnja adaptacija. Ministarstvo rada i socijalne skrbi osiguralo je stoga 800.000 kuna za prikupljanje potrebne dokumentacije za izgradnju nove kuhinje, za što treba nekoliko milijuna kuna.
Budući da su ispitivanja svih uzoraka hrane koja je toga dana pripremana za jelo pokazala da su bakteriološki posve čisti, neslužbene izjave stručnjaka upućuju na moguće predoziranje štićenika laksativnim sredstvima koje oni primaju u velikim količinama, iako nikada u hrani, kaže Lisički.
Navodi i da preliminarni obdukcijski nalazi preminulih, na temelju usmene informacije iz Policijske postaje Dugo Selo, idu u prilog činjenici da su korisnici umrli prirodnom smrću.
Lisički pritom ističe kako ne želi biti odgovorna za eventualne propuste liječničke službe pri određivanju stvarnog zdravstvenog stanja bolesnika tijekom epidemije, jer je njezin posao osigurati normalno funkcioniranje ustanove.
Rekla je kako je prilikom dolaska u Centar Stančić 2000. godine ustanovu zatekla u stanju iz "horor filmova", te da je za njezina mandata u centar uloženo više od tri milijuna kuna, iz državnog proračuna i donacija.
Tada je smeće spaljivano u otvorenoj rupi, zajedno s korištenim pelenama, lijekovima iz donacije kojima je istekao rok, te ostacima hrane.
Korisnici su bili obučeni u donacijske "krpice", često su polugoli besciljno tumarali krugom ili bili zatvoreni unutar visoke željezne ograde.
Od šest kupaonica na odjelima gdje je boravilo 180 najtežih mentalnih bolesnika, četiri nisu bile u funkciji, a većina prozora na zgradi bila je bez ispravnog mehanizma za otvaranje, pa su bili fiksirani čavlima, uz koje su obavezno išle i rešetke na prozorima.
Ni jedan objekt za stanovanja korisnika i rad djelatnika nije imao ispravnu elektroinstalaciju.
Lisički dodaje da prilikom preuzimanja dokumentacije nije zatekla ni jedan važeći pravni akt, poslovnik i slično, a ugovori s dobavljačima nisu se poštivali.
U tri i pol godine pokrenuto je 13 stručnih programa sa štićenicima, ustanova je otvorena široj zajednici te je uspostavljena suradnja s roditeljima, naglašava ravnateljica Centra Stančić.