ŠTO rat u Ukrajini dulje traje, sve češće čujemo tezu da je Europa napravila katastrofalnu pogrešku uvođenjem sankcija Rusiji zbog njene agresije - i ne samo na društvenim mrežama ili na ulici već od najviših europskih i drugih političara.
Europa sada "žanje ono što je posijala", zaključio je tako u utorak turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, tvrdeći da su sankcije nagnale ruskog predsjednika Vladimira Putina da za odmazdu “koristi sve što mu je na raspolaganju pa tako, nažalost, i prirodni plin".
Bivši talijanski ministar vanjskih poslova Matteo Salvini nije zatražio ukidanje sankcija, ali je primijetio kako "izgleda da su danas oni koji su sankcionirani pobjednici, dok su oni koji su proveli sankcije na koljenima". Dodao je da treba "nastaviti s kažnjavanjem agresora", ali u isto vrijeme "zaštititi pritom svoje tvrtke i svoje radnike".
Orban, Erdogan, Milanović i Kremlj se slažu da sankcije Rusiji škode Europi
Zato mađarski predsjednik Viktor Orban, za kojeg ovo "nije naš rat", otvoreno tvrdi da je "europska politika sama sebi pucala u pluća, a ne u nogu, pa se sada guši zbog nestašice energenata". Mađarska kao članica EU ipak sudjeluje u sankcijama, ali je sebi izborila privremeno izuzeće od embarga na rusku naftu o kojoj ovisi.
Ni naš predsjednik Zoran Milanović ne krije svoje mišljenje da je Rusija nepobjediva, da bi Hrvatskoj bilo bolje držati se po strani nego se "dati navući od glasnijih od sebe" te da sankcije "ne funkcioniraju i Rusiji to neće naškoditi, ali je naškodilo nama".
I u Njemačkoj, najvećoj ekonomskoj sili EU, sve je više dvoumljenja oko sankcija. Michael Kretschmer, konzervativni čelnik istočne pokrajine Saksonije, dramatično je upozorio da bi se "cijeli ekonomski sustav mogao urušiti", a zemlja deindustrijalizirati bez ruskog plina.
A sada su, očekivano, počeli i prosvjedi protiv sve viših računa i sankcija koje prosvjednici vide kao glavnog krivca, od Praga preko Kölna i Leipziga do Pariza, Napulja i drugih gradova. Neki od tih prosvjednika su etnički Rusi ili pristaše ekstremno lijevih ili desnih stranaka koje simpatiziraju Rusiju - ali zasigurno ne svi.
Sjeverni tok i plin kao oružje
>> Sve poskupljuje, cijene plina će eksplodirati... Okreće li se Europa protiv Ukrajine?
Od embarga na ruski plin odavno se odustalo budući da mnoge europske zemlje i dalje uvelike ovise o njemu. No Moskva je to učinila umjesto njih i prošlog tjedna potpuno zatvorila ključni, iako ne i jedini plinovod Sjeverni tok 1.
I dok su iz ruskog plinskog giganta Gazproma to pravdali tehničkim problemima koje im njemački Siemens navodno treba riješiti (jer sami to nisu u stanju), Kremlj je jasno dao do znanja da se isporuke plina preko Sjevernog toka 1 neće potpuno nastaviti sve dok "kolektivni Zapad" ne ukine sankcije Moskvi zbog njezine invazije na Ukrajinu.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov nije propustio likovati nad problemima koje Europa ima zbog ruskog prekida isporuke plina: "Očito je život sve gori za ljude i tvrtke u Europi. Naravno, obični ljudi u ovim zemljama će imati sve više pitanja za svoje vođe."
Za objašnjenje ove zamršene i zapaljive teme zamolili smo ekonomista i postdoktoranda na njemačkom Institutu Halle za ekonomska istraživanja, Dejana Kovača.
Foto: FaH
Inflacija je u srpnju dosegnula 8.9% za eurozonu i 12.1% za Hrvatsku. Iz Europske centralne banke (ECB) upozoravaju da možemo očekivati još veću inflaciju, možda i recesiju. Cijene plina po terminskim ugovorima na nizozemskoj plinskoj burzi TTF, koja je glavni benchmark (referentno mjerilo) za EU, u posljednjih godinu dana porasle su za oko 300%, uz privremeni skok od 23% nakon najave zatvaranja Sjevernog toka.
Prema nekim procjenama, od listopada bi u Hrvatskoj računi za struju mogli porasti 30%, za plin 75%, a za vodu 50%. Jesu li sankcije Rusiji i njena odmazda i ucjena glavni ili tek sporedni uzrok ovih trendova?
Dejan Kovač: Današnja inflacija je samo nastavak
“Ekonomski rat s Rusijom u vidu sankcija je trenutno glavni uzrok ovog trenda rasta cijena, ali bitno je razlikovati nekoliko faktora i gledati širu sliku koja je dovela do ove situacije. Prvo, ovo je nastavak, rekao bih, utopijskih stavova svjetskih čelnika da sve probleme u ekonomiji mogu riješiti upumpavanjem novaca u ekonomiju kroz monetarne ili fiskalne stimuluse", odgovara nam Kovač.
“Nažalost, ne može se. Za određene konvergencije treba vremena i korekcija kroz sile ponude i potražnje. Ovaj trend je počeo puno prije i svih paketa za covid-krizu 2020. To je bio početak rasta inflacije i na ovaj problem upozoravam još od tada, jer novac nije našao utočište u realnom sektoru, tj. ne možete tek tako ubacivati novac u ekonomiju bez stvarnog povećanja proizvodnje i usluga te očekivati da neće biti porasta cijena. U međuvremenu, imali smo distorzije u globalnim lancima nabave u pandemiji, deflatorne pritiske i velike šokove na tržištu nafte.”
“Drugo, pitanje je koliki je postotak određenih povećanja cijena ekonomski opravdan, a koliko je špekuliranje. To se, naravno, razlikuje od industrije do industrije. Trenutno to ne možemo točno znati, ali moći ćemo približno odgovoriti tek kad se analiziraju mikroekonomski podaci te sve ulazne i izlazne cijene na kraju godine."
"Danas većinu rasta cijena u EU svakako donose problemi s energijom. Ne nužno samo ili čak primarno plina, jer imate tzv. zakon spojenih posuda. Porast cijena jednog energenta uzrokuje supstituciju na druge i samim time povećana potražnja povećava cijenu i drugih energenata."
"Dolazimo do jedne vrlo opasne spirale, gdje porasti cijena mogu biti i veći od postotaka koje ste nabrojali. Ovisimo ove zime o mnogo faktora – blaga ili jaka zima, opskrba LNG-om (ukapljenim plinom) i alternativnim izvorima energije. Hrvatska je još u relativno stabilnoj situaciji ako je usporedimo s nekim EU državama", ocjenjuje Kovač.
Kovač: Inflacija se neće stabilizirati do ljeta ili kraja 2023.
Da čitava EU sutra, hipotetski, odluči ukinuti sve sankcije Rusiji, bi li to po vašoj procjeni dovelo do vraćanja cijena hrane, režija i drugih životnih troškova na normalnu razinu ili ne? Možemo li to uopće predvidjeti?
“Ne bi, iz nekoliko jednostavnih razloga. Da je opskrba plina ostala i na razini prije zatvaranja Sjevernog toka, mi ne bismo vidjeli stabilizaciju inflacije do ljeta 2023. O ova dva scenarija pričam već neko vrijeme i trenutno ako dođe do 100% zatvaranja plina kroz cijelu zimu, nećemo imati stabilizaciju inflacije do kraja 2023."
“Trenutno, cijene plina futures (terminski ugovori) tržišta su dobar indikator razvoja cijena. Imali ste ogromne skokove još od same najave “popravka ventila“. Nakon što najveći potrošači osiguraju nove plinske ugovore i potrošnja kućanstava se bude mogla projicirati kroz temperaturne procjene zimske potražnje, tada će se i cijena stabilizirati."
>> Rusija je zatvorila plin, cijene idu u nebo. Što sad može Europa?
"Cijene plina na tržištima će se stabilizirati kroz zimu, no puno skuplji plinski ugovori proizvođača i vezani porast drugih energetskih inputa će povećati fiksni i parcijalno varijabilni trošak u proizvodnji proizvođača te držati cijene ostalih proizvoda na visokoj razini do kraja 2023.”
“Bojim se da bi mogli u EU uskoro i u dvoznamenkaste stope inflacije. Ono što politika na razini EU krivo radi je konstantno kašnjenje u ekonomskim politikama ili donošenje politika koja produbljuju inflaciju. Prije svega, ECB je puno ranije trebao početi dizati kamatne stope da bi efekta na inflaciju bilo.”
"Glavni pokretač inflacije je postala energija"
“Dizanje kamatnih stopa nije proizvelo nikakav učinak, jer glavni nositelj inflacijskih očekivanja nije u monetarno-financijskom sektoru, već u realnom sektoru, tako da efekti dolaze sa ogromnim zakašnjenjem. Minimalno dizanje kamatnih stopa od strane ECB-ja je omogućilo i daljnje zaduživanje po dosta niskim kamatnim stopama i nije imalo nikakvog efekta na smanjenje agregatne potražnje."
"Drugo, paketi koji su korišteni u pandemiji su, posebno u sektoru kućanstva, omogućili veće stope štednje, tako da nije imalo velikog efekta na smanjenje potrošnje, a samim time i na smanjenje cijena. U međuvremenu, glavni pokretač inflacije je prestala biti visoka potražnja, već sa sklapanjem novih terminskih ugovora za energiju, upravo energija nosi najveći postotak rasta inflacije."
"Jednom kada se inflacija prebaci u sferu manjka agregatne ponude energenata, koji imaju limitiranu ponudu, onda i daljnje dizanje kamata ima limitirani efekt, jer cijenu diže smanjenje ponude, ne povećanje potražnje i to smanjenje ponude koje je upravljano od politike, ne od tržišta.”
“Dakle, to je nepredvidivo. Od početka godine pozivam na povećanje kamatnih stopa. Da smo povećali kamate samo jedan kvartal ranije, imali bismo danas puno bolju situaciju. ECB mora djelovati u očekivanjima, a ne kad se stvari dogode. Tada je kasno", navodi Kovač.
Jesu li, po vašem mišljenju, sankcije štetnije za EU nego za Rusiju i bi li ih trebalo ukinuti, djelomično ili u cijelosti?
"Rusija ima i imat će mnogostruko veće štete nego EU"
“Sankcije su došle kao reakcija na invaziju i ne treba ih ukinuti sve dok invazija ne prestane. Nalazimo se u ekonomskom ratu i postoji cijena slobode. Narativ koji se formira u javnosti je netočan. Treba li cijela EU plaćati cijenu rata u Ukrajini? EU trenutno plaća dugogodišnje stvaranje ovisnosti o ruskim energentima koje bi kad-tad došlo na naplatu u puno većoj mjeri, jer u zadnjih 20 godina energetska ovisnost o Rusiji se samo povećavala.”
“Rat u Ukrajini i potpora kroz sankcije je samo energetsku ovisnost o Rusiji dovela u prvi plan. Rusija je krenula u rat jer je EU donijela plan za postupno smanjenje ovisnosti. Treba razlikovati – uzrok, posljedice i povode. EU se nalazi u ekonomskom ratu s Rusijom i mnogostruko veće štete ima i imat će Rusija nego EU. Ruska ekonomija je manja od Italije."
"EU je svjesno krenula u oslobađanje od energetske ovisnosti s Rusijom. Imat ćemo teške zime, koje će politika rješavati kroz razne pakete pomoći i dodatno zaduživanje. Paradoksalno, to dodatno zaduživanje će završavati u dodatnim profitima sektora čije ovisnosti se želimo upravo riješiti. No, da vas je netko pitao prije nekog vremena – hoće li Putin napasti Ukrajinu, što biste rekli?”
“Ono što EU može očekivati u narednom periodu je period smanjenja ekonomskog rasta, rast nezadovoljstva građana zbog inflacije, rast populističkih opcija koje će iskoristiti ovu situaciju. No, u EU barem možete svoje nezadovoljstvo izraziti izlaskom na ulice ili izbore te tražiti ispunjenje prava i sloboda. Pokušajte to u Rusiji.”
“Bit će teško razdoblje, no prošli smo i teža. EU će svakako izaći puno jača iz ovoga. Ne postoji nigdje savršena demokracija, no u svakom slučaju je i bit će u EU mnogostruko veća vladavina sloboda i prava nego od onog što se događa u Rusiji", zaključuje Kovač.
Za kraj, pitanje iz naslova ovog teksta ima i drugi aspekt - što bi to značilo za samu Rusiju. Jer u cijelom narativu o “suicidalnim” europskim sankcijama, kako ih je nazvala glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, ostaje neodgovoreno jedno jednostavno pitanje: Ako te sankcije ne štete Rusiji, zašto onda traži njihovo ukidanje?
Rusija bi s ukidanjem sankcija opet mogla uvoziti sa Zapada čipove za oružje
I dok Putin tvrdi da se "Rusija uspješno nosi s financijskom, tehnološkom i ekonomskom agresijom Zapada", a njegovi službeni glasnogovornici u Moskvi i oni neslužbeni u Europi to ponavljaju, sve je više indikatora da je to daleko od istine. Bloomberg je tako objavio detalje internog ruskog izvještaja, prema kojem Rusiji prijeti duboka i višegodišnja ekonomska kriza uz odljev stotina tisuća stručnih radnika.
U isto vrijeme Politico i drugi mediji pišu kako Moskva ima sve kritičniju nestašicu čipova, transformatora, konektora, kućišta, tranzistora, izolatora i drugih komponenti, koje većinom proizvode tvrtke iz Njemačke, SAD-a, Velike Britanije Tajvana i Japana. Iako se primarno koriste u civilne svrhe, ove komponente su nužne i za proizvodnju novih navođenih projektila, tenkova, artiljerije i borbenih aviona.
U međuvremenu, Rusi se snalaze tako što vade dijelove iz kućanskih aparata poput hladnjaka i perilica, prema američkim izvještajima. I iz situacije na bojištu jasno je da im ponestaje modernih projektila, budući da koriste sve starije i nepreciznije projektile u Ukrajini, čak i one protubrodske i protuzračne koji nisu namijenjeni kopnenim ciljevima.
Nakon što je od Kine dobila odbijenicu za kupovinu oružja, okrenula se Iranu za nabavu vojnih dronova, a Sjevernoj Koreji za granate i rakete, prema američkim obavještajcima.
Ako EU popusti pod pritiskom i ukine sankcije, Rusija neće više morati improvizirati - opet će moći uvoziti esencijalne dijelove za avione, rakete, dronove i ostali moderni arsenal kojim će moći efikasnije sijati smrt po Ukrajini. A Europa će zauzvrat imati sav plin koji joj treba.