BIO JE TO prizor koji smo čekali punih osam godina. Možda čak i dulje od toga.
Bivši predsjednik HDZ-a i premijer Ivo Sanader na optuženičkoj klupi. Onako jadan, nemoćan, ostario, bolestan, sa štakom i u pratnji dvojice pravosudnih policajaca.
Bez satova i BMW-a, bez Paccoti cipela i bahatog garda. Bez obitelji u sudnici, bez ulizivačke svite iza njegovih zaštitničkih ramena i bez razgaljene mase pod njegovim nogama. A bogami i bez novinara pod njegovim skutima.
Samo on i sudac. Stara uzdanica Ivan Turudić.
Jazavac pred sudom
Koje osjećaje nam je pobudio taj prizor?
Žaljenje zbog tronutog glasa, oronule pojave i zabrinjavajućeg bolesničkog kartona? Ili gađenje zbog sumnje da zdravstveno stanje koristi za odugovlačenje suđenja?
Jesmo li likovali zbog neslavnog pada bahatog moćnika? Jesmo li uživali zbog pravde koja je sustigla ratnog profitera i korumpiranog političara, osjećali ponos zbog civilizacijskog dostignuća, činjenice da je u ovoj napaćenoj državici ipak moguće suditi premijeru?
Ili smo ipak ostali ravnodušni prema sudbini čovjeka koji nam je godinama krojio sudbinu?
A možda nas je Sanader pobudio neke druge asocijacije.
Optužnica protiv Bajića
Recimo, podsjećanje na činjenicu da se svemu tome moglo stati na kraj već odavno. Još davnih devedesetih kad je Sanader navodno primio mito od Hypo banke, pa dvijetisućitih kad su otkriveni podaci o vezama Miroslava Kutle i Sanadera, a potom u proteklih osam godina kad je svaka sumnja u korupciju i kriminal gurana pod tepih.
Odnosno u ladicu Mladena Bajića.
I stoga, što više gledamo Sanadera na sudu, to nas on više podsjeća na višegodišnju oportunističku šutnju glavnog državnog odvjetnika. Njegova isprika da mu za Sanaderove vladavine "nisu dali raditi", pa stoga nije smio "kukuriknuti", mogla bi se vrlo lako preformulirati u optužnicu protiv državnog odvjetnika.
Baš kao što bi se to moglo učiniti s opravdanjima Jadranke Kosor da nije znala ništa o Sanaderovim marifetlucima, niti o prljavom novcu kojim je financirana njezina predsjednička kampanja.
Što bi Bajić učinio da HDZ vodi u anketama?
Stvari možemo postaviti i ovako: što bi se dogodilo da Ivo Sanader nije odstupio, da nije išao rušiti Kosoricu, te još važnije - i aktualnije - što bi Bajić učinio da HDZ kojim slučajem vodi u predizbornim anketama? Bi li se i tada usudio ići s optužnicom protiv cijele stranke?
Osim toga, Sanaderovo ukazanje na sudu stavlja u prvi plan i zabrinjavajuću činjenicu da s njime nije sve ovo počelo, niti će s njim sve ovo završiti.
Sanader nije patentirao korupciju i kriminal. On je samo došao na čelo uhodanog mehanizma koji već godinama uništava supstancu ove zemlje: od Pantovčaka i Banskih dvora pa sve do županija, gradova i općina.
Da ga nije preuzeo on, preuzeo bi ga Ivić Pašalić. Kao što ga je prije držao Franjo Tuđman, a sada ga čuva Jadranka Kosor. Da bi ga sutra vjerojatno preuzeo netko drugi. Korupcija nije izmišljotina Ive Sanadera, već patent HDZ-a. Sanader je završio u zatvoru, ali sustav je preživio.
Šutnja oporbe, predsjednika i institucija
Nadalje, suđenje Sanaderu podsjeća nas i na šutnju oporbe, koja je godinama izigravala konstruktivnu opoziciju, na šefa države kome je pod nosom poharana država, na Državno izborno povjerenstvo kojemu su pod nosom lažirani izbori, na financijsku policiju i poreznike kojima se pod nosom šetalo s gotovim novcem...
A podsjeća nas i na šutnju svih onih direktora javnim poduzeća koji su godinama uredno upumpavali državni novac u Sanaderovu škrabicu i u HDZ-ovu torbu, ne bi li zadržali svoje fotelje, plaće i privilegije.
Podsjeća nas i na sve one koji su trebali završiti na sudu - a nisu. I vjerojatno ni neće.
Glasači i podanici
I ono najstrašnije, Sanader na optuženičkoj klupi budi nam jezive asocijacije na one stotine tisuća ljudi koji su glasali za njega i njegovu stranku, na njegove stranačke podanike koji su gradili kult ličnosti kako bi mu se klanjali, na medije i njihove vlasnike koji su mu "jeli iz ruke".
Oni su i dalje tu. I ovo što su godinama radili za (i uz) Sanadera, nastavit će raditi za neke druge ili uz njih.
Stoga se možemo tješiti tvrdnjom kako će sudska presuda bivšem premijeru poslužiti za razvoj društvene higijene, možda i kao opomena budućim vladarima, ali ukorijenjeni mentalitet neće mnogo promijeniti.
Nažalost, presuda Ivi Sanaderu za kriminal neće biti i presuda za HDZ-ovu kriminalnu vladavinu. Ona je prepuštena hrvatskim biračima, onima čija nas je promućurnost i dovela dovde.
U čemu smo više uživali?
I konačno, što nam govori prizor u kojem nekada najmoćniji čovjek u državi odugovlači sa sudskim postupkom?
Govori nam da smo se puno bolje osjećali dan ranije, gledajući kako njegova nasljednica Jadranka Kosor sva unezvjerena poručuje da se HDZ ne boji optužnice zbog "crnih fondova".
To već smrdi na katarzu.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje