Foto:FaH, Index
"INSTITUCIJE srpske zajednice, posebno Srpsko narodno vijeće (SNV) i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu s njihovim posebnim osnivačkim izvorištima - dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namjera", stoji u izjavi o pravima Srba u Hrvatskoj, a koja je usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog vijeća 13. veljače ove godine u Zagrebu.
Najviše paranoje oko ZVO-a
Upravo ova 12. od ukupno 13 točaka o pravima Srba u Hrvatskoj izazvala je najviše bure u političkom mainstreamu. Naime, kritike idu u smjeru kako bi osnivanjem ZVO-a hrvatska dobila novu teritorijalnu jedinicu dok je šef sabora Gordan Jandroković rekao kako će parlamentarna većina odlučivati što je ispravno, a što ne.
"Sve je ionako regulirano postojećim zakonima", pojasnio je Jandroković. I pogriješio. Isto tako, svi danas podsjećaju na 2010. godinu kada je Vesna Pusić u posljednji trenutak spriječila izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ona je tada osigurala da se provuče odredba da srpsko ZVO na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema dobije pravnu osobnost.
Vraćanje u devedesete
"Bila bi to međurazina regionalne organizacije koja nigdje drugdje u Hrvatskoj ne postoji", govorila je prije osam godina Pusić dok danas kaže da srpska zajednica može tražiti što hoće, no hrvatska vlada mora odlučiti i preuzeti odgovornost za ono o čemu se može i ne može dogovarati.
Darinko Kosor, čelnik HSLS-a, rekao je danas da "nikakve nacionalne Zajednice općina nisu prihvatljive jer nas takvi zahtjevi vraćaju u devedesete". Stranke i pojedinci s političke desnice većinom kritiziraju kako je riječ o nekakvom teritorijalnom ustupku srpskoj manjini.
No, krenimo redom.
ZVO osnovan 1995. godine, radi i danas, a financira ga i vlada
Srpsko Zajedničko vijeće općina postoji već godinama. Točnije, još od 1995. godine. Imaju svog predsjednika, predsjedništvo, Statut te se dijelom financiraju iz proračuna vlade. Primjerice, za 2018. godinu iz proračuna vlade osigurano je 1,8 milijuna kuna za rad ZVO-a, dok im je ukupan prihod 4,8 milijuna kuna.
ZVO formiran kao udruga građana djeluje na području istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a središte joj je u Vukovaru. Cilj udruge je ostvarivanje ljudskih, građanskih i etničkih prava pripadnika srpske nacionalne manjine.
Odluka vlade Zlatka Mateše od listopada 1998. godine
Za razliku od ostalih građanskih udruga, član ZVO-a ne može biti bilo tko. Naime, članovi su vijećnici iz redova srpske etničke zajednice, bez obzira na stranačku pripadnost, a koji su izabrani na izborima za županije, općine i gradove na području Vukovarsko-srijemske i Osječko-baranjske županije. Postoji i poseban ključ koliko vijećnika iz koje lokalne jedinice ulazi u ZVO, a koji ovisi o broju zastupnika. Članovi ZVO-a dolaze iz općina Trpinja, Markušica, Erdut, Borovo, Negoslavci, Šodolovci, Jagodnjak i gradova Vukovar i Beli Manastir.
Odluku vlade potpisao Mateša
Srpsko narodno vijeće sada traži da ZVO ne bude registriran samo kao udruga građana, jer to formalno nije, nego da bude upisan u zakon i to kao javna institucija prema uzoru na Crveni križ ili HGSS i slične.
Svoj zahtjev temelje na nizu dokumenata od kojih je najznačajniji onaj iz listopada 1998. godine, a riječ je odluci vlade o formiranju Zajedničkog vijeća općina. Odluku potpisuje tadašnji šef vlade Zlatko Mateša i to temeljem dovršenja mirne reintegracije odnosno Sporazuma o području istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.
U toj odluci vlade stoji i kako ZVO ima status pravne osobe kao i da ZVO predlaže kandidate za položaj pomoćnika ministara u ministarstvima unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, sporta i kulture te "visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove'' i u tadašnjem Uredu za prognanike.
Autonomija u području kulture i prosvjete
Odluka vlade temeljena je na Erdutskom sporazumu iz 1995. godine o mirnoj integraciji u kojem u točci 12 stoji kako će osigurati "pravo srpskoj zajednici da imenuje zajedničko vijeće općina". Isto tako hrvatska vlada u siječnju 1997. godine obvezala se pred Vijećem sigurnosti UN-a u dijelu završetka mirne reintegracije provesti Erdutski sporazum te osigurati ZVO.
"Vlada RH u skladu s postojećim hrvatskim zakonima i propisima i međunarodno usvojenim standardima jamči pripadnicima srpske i drugih manjina u dijelovima pod prelaznom upravom, imate sva prava prosvjetne i kulturne autonomije", stoji u tom pismu namjere u kojem se spominje osnivanje ZVO-a u smislu "unapređivanja kulturnog identiteta" pod uvjetom da "ne povređuju prava i privilegije hrvatskog naroda".
Hrvatska se obvezala odlukama i sporazumima
Hrvatska se isto tako obvezala da će vrh ZVO-a imati sastanak s predsjednikom RH ili šefom ureda predsjednika svaka četiri mjeseca. Tu je i posebno mišljenje hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova, Odjela za međunarodnopravne poslove iz 2001. godine, u kojem stoji da se hrvatska obvezala ispuniti uvjete iz Erdutskog sporazuma, što je u suprotnosti s, primjerice, izjavom tadašnjeg ministra Arsena Bauka koji je prije pet godina govorio kako Erdutski sporazum više nije na snazi.
"Ne postoji nikakav ni priziv bilo kakve teritorijalne autonomije o kojoj se govori već par dana. Naš osnovni zahtjev je da ZVO dobije status pravne osobe, kao što se Hrvatska obvezala, jer mi ne možemo biti udruga građana", kaže Srđan Jeremić, predsjednik ZVO-a.
Da predložimo školske odbore
Jeremić pojašnjava kako je ZVO savjetodavno tijelo koje prije svega prati dosljedno provođenje prosvjetne i kulturne autonomije, te štiti ljudska, građanska i manjinska prava srpske etničke zajednice u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.
"Nas zanima prije svega prosvjeta i kultura u smislu da, primjerice, želimo sudjelovati u formiranju školskih odbora u mjestima gdje je većinsko srpsko stanovništvo. Mi to sada ne možemo jer nas se tretira kao udrugu građana", kaže Jeremić dodajući kako im nedostaju mehanizmi za provođenje onog što je već dogovoreno i potpisano još krajem devedesetih godina.
Problem je i u financiranju ZVO-a. Kako smo napisali u uvodu, ove godine iz proračuna vlade izdvojeno je 1,8 milijuna kuna, no taj iznos varira iz godine u godinu te zapravo nikada nije siguran.
Karamarko ih skoro ugasio
"U vrijeme kada je Tomislav Karamarko došao na vlast mi smo odjednom ostali bez sredstava i došao je u pitanje naš cijeli rad. Mi ne želimo da se to ponovi, odnosno da ovisimo o svakoj vladi. Kada bi ZVO ušao u zakon, što nam je zagarantirano odlukom vlade, riješili bismo taj problem", kaže Jeremić za Index dodajući da vlada tek dijelom financira rad ZVO-a, a proračun je ove godine težak 4,8 milijuna kuna.
Programi ZVO-a su besplatna pravna pomoć, promoviranje i afirmacija kulture s ciljem očuvanja kulturne autonomije srpske zajednice, sport kao oblik povezivanja, informiranje te unapređivanje obrazovanja na jeziku i pismu srpske etničke zajednice i na unapređenju ukupnog privrednog razvoja jedinica lokalne uprave i samouprave i Srpskog kulturnog centra.
Nema povećanja birokratskog aparata
"Ne bi to bilo formiranje nekog novog birokratskog aparata. Dogovorili bismo se. Ostavili bismo jednak broj zaposlenih kao i sada. Nama treba stabilan izvor financiranja kako bisom mogli provoditi svoje projekte na razini prosvjete i kulture. Ne bi to bilo nikakvo značajnije povećanje financijskih izdataka nego što je to do sada", kaže na kraju Jeremić.