REZULTATI analize provedene na odlagalištu otpada u Gospiću izazvali su posljednjih dana veliku zabrinutost i uzbunu u javnosti zbog toga što bi onečišćenja tla, hrane i podzemnih voda mogla predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje.
No, što nam točno nalazi govore? Što je i koliko ozbiljno opasno za zdravlje prema njima?
Podsjetimo, u analizi, koju je proveo Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, sa sjedištem u Varaždinu, utvrđeno je da se u otpadu i tlu nalaze povišene koncentracije teških metala, dok su u podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađeni i per- i polifluoroalkilne tvari spojevi (PFAS), koji se u literaturi često nazivaju "vječnim kemikalijama".
Jučer smo bili u Gospiću, pogledajte video
Što su vječne kemikalije?
"Vječne kemikalije" popularni je naziv za veliku skupinu sintetičkih organskih spojeva koji se iznimno teško razgrađuju te stoga dugo ostaju u okolišu i mogu predstavljati značajnu opasnost za zdravlje ljudi i kvalitetu okoliša.
Zbog svojeg polarnog karaktera, odnosno neravnomjerno raspoređenog električnog naboja zbog kojeg dobro stupaju u interakciju s vodom, pokazuju veliku pokretljivost u vodenom okolišu pa ispiranjem tla lako mogu dospjeti u podzemne vode i biti preneseni na veće udaljenosti od izvora onečišćenja.
Što je točno pronađeno?
Preciznije, u uzorcima tla izmjereno je do 9946 miligrama bakra, 1051 miligram olova i 317 miligrama antimona po kilogramu.
U najopterećenijem nizvodnom piezometru pronađeno je ukupno 200,5 nanograma PFAS-ova po litri: najviše PFBS-a, 174 nanograma, zatim PFHxA, 16,2 nanograma, PFPeA, 7,8 nanograma, i PFBA, 2,5 nanograma po litri.
U drugom nizvodnom piezometru izmjereno je 7,1 nanogram PFBS-a po litri, dok u uzvodnom piezometru nijedan PFAS nije mogao biti pouzdano kvantificiran, odnosno njihov je zbroj bio manji od 1,5 nanograma po litri.
Četiri PFAS-a koja se smatraju osobito problematičnima za zdravlje - PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS - nisu mogla biti kvantificirana ni u jednom uzorku, što znači da su bila prisutna u koncentracijama manjim od granice određivanja.
Visoke koncentracije teških metala
Koncentracije metala otkrivene u uzorcima vrlo su visoke. Naime, 9946 mg/kg bakra gotovo je 100 puta više od maksimalno dopuštene koncentracije od 100 mg/kg za poljoprivredno tlo.
Koncentracija olova od 1051 mg/kg oko deset puta je viša od referentne vrijednosti.
Antimona je pronađeno do 317 mg/kg, dok prirodne geokemijske vrijednosti u tlu iznose približno 0,3 do 1 mg/kg. Za antimon nije propisana maksimalno dopuštena koncentracija u poljoprivrednom tlu.
Takve koncentracije predstavljaju ozbiljan lokalni rizik za tlo, biljke i životinje, no neposredna opasnost za ljude ovisi o tome dolaze li s njima u dodir, udišu li onečišćenu prašinu te dospijevaju li ti metali u hranu i vodu. Metali se uglavnom vežu za čestice tla i talože pa su znatno manje pokretljivi u vodi i obično se ne šire tako lako i daleko kao PFAS-ovi. U podzemnoj vodi nisu utvrđena prekoračenja relevantnih graničnih vrijednosti za analizirane metale.
Koliko su opasne razine vječnih kemikalija?
PFAS-ovi su, međutim, pronađeni upravo u podzemnoj vodi: u piezometru uz odlagalište izmjereno je 200,5 ng/L, dvostruko više od europske parametarske vrijednosti od 100 ng/L za zbroj 20 odabranih PFAS-ova u vodi za piće. No treba napomenuti da ta podzemna voda nije dio javne vodoopskrbe grada Gospića pa nalaz ne znači da njegovi stanovnici piju takvu vodu.
U analizi su navedena i četiri najproblematičnija - PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) odredila je za zbroj tih četiriju tvari podnošljiv tjedni unos od samo 4,4 nanograma po kilogramu tjelesne mase, dok EU za vodu za piće propisuje najviše 100 nanograma po litri za zbroj svih 20 izdvojenih PFAS-ova koji uključuju i ta četiri.
Zašto su PFAS-ovi problematični?
Toksikološkim istraživanjima pokazano je da svi PFAS-ovi imaju znatne toksične učinke na živi svijet, kao što su utjecaj na imunološki sustav, hepatotoksičnost, endokrina i reproduktivna toksičnost te oksidativni stres.
Međutim, četiri navedena posebno problematična PFAS-a izdvajaju po svojem visokom specifičnom toksičnom potencijalu. Dugotrajna izloženost njima povezuje se sa slabijim odgovorom imunološkog sustava na cijepljenje, povišenim kolesterolom, promjenama jetre i nižom porođajnom težinom. PFOA je klasificiran kao kancerogen, a PFOS kao mogući kancerogen za ljude.
Važno je, međutim, istaknuti da u podzemnim vodama kod Gospića nijedan od četiri najproblematičnija PFAS-a nije pronađen u mjerljivoj količini - svaki je bio ispod granice kvantifikacije od 1,5 nanograma po litri.
Treba djelovati, ali bez panike
Dr. sc. Marijan Ahel, osnivač Laboratorija za analitiku i biogeokemiju organskih spojeva na Institutu Ruđer Bošković, smatra da u ovoj priči o neadekvatnom gospodarenju opasnim otpadom ipak treba stati na loptu.
"Nedvojbeno je riječ o ozbiljnom problemu koji treba što prije riješiti na jedini prihvatljiv način, a to je što hitnija potpuna sanacija odlagališta. To nije upitno", kaže naš stručnjak.
"No senzacionalističko izvještavanje o mogućim posljedicama za okoliš i ljudsko zdravlje, posebno povezivanje ovih nalaza s incidencijom karcinoma, tome ne pomaže. Bilo bi loše da se zbog ovog onečišćenja cijela Lika počne doživljavati kao neko problematično područje jer je ovaj problem ipak lokalan. Problem treba objektivno i znanstveno sagledati te razmjere ugroze izvesti uz stručno iščitavanje podataka iz izvještaja. Primjerice, ukupna koncentracija PFAS-ova u najzagađenijem uzorku podzemne vode u neposrednoj blizini odlagališta iznosila je oko 200 nanograma po litri. To je dvostruko više od vrijednosti od 100 nanograma po litri, koju europski i hrvatski propisi određuju za zbroj 20 PFAS spojeva u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji. Iako se preko takvih podataka ne može prijeći olako jer takve koncentracije predstavljaju velik otklon od uobičajenih vrijednosti za niskozagađene sustave, detaljno iščitavanje podataka pokazuje da su u analiziranoj otpadnoj vodi prevladavali PFAS-ovi čiji je toksični potencijal 10 do 100 puta niži od potencijala onih najkritičnijih.
Pritom treba imati na umu da se mogući zdravstveni rizici PFAS-ova uglavnom povezuju s dugotrajnim pijenjem onečišćene vode, a ne s jednokratnom konzumacijom.
Razlog zbog kojeg se PFAS-ovi nazivaju vječnim kemikalijama jest to što se u prirodi vrlo teško razgrađuju i mogu se tijekom vremena složenim interakcijama akumulirati u biljkama i životinjama. Međutim, i u tom pogledu najopasnijim predstavnicima PFAS-ova treba smatrati one čija prisutnost nije utvrđena na lokaciji kod odlagališta u Gospiću", tumači Ahel.
"Posebna težina zabilježenog prodora zagađenja u podzemne vode", kaže, "jest u tome što se radi o krškom području te je teško, bez detaljne hidrogeološke studije, predvidjeti gdje bi se onečišćenje moglo dalje proširiti.
Voda može pronaći put kroz pukotine, ponirati na jednom mjestu i ponovno se pojaviti na drugom. Zato na tom području treba provesti detaljnu hidrogeološku analizu te uspostaviti sustavno praćenje i mjerenje. Koliko razumijem iz tiska, prema dosadašnjim mjerenjima, u vodi koju piju stanovnici Gospića i Otočca nisu utvrđene koncentracije PFAS-ova iznad propisanih vrijednosti te je voda ocijenjena sigurnom za piće. Dakle, dosadašnja ispitivanja ipak nisu pokazala da postoji razlog za paniku, već za poduzimanje sustavnog monitoringa kritičnih zagađivala", poručuje Ahel.
HZJZ: Voda u Gospiću je analizirana i ispravna
HZJZ je danas objavio priopćenje u kojem tvrdi da nije točno da gospićka voda pet mjeseci nije analizirana na PFAS-ove jer je, osim 23. ožujka, uzorkovana i 28. travnja u sklopu državnog monitoringa, a svih 20 analiziranih spojeva bilo je ispod granice kvantifikacije. Zavod navodi da dosadašnji rezultati potvrđuju zdravstvenu ispravnost vode te da nije utvrđen utjecaj odlagališta na izvorišta javne vodoopskrbe, dok će rezultate izvanrednog uzorkovanja provedenog 11. kolovoza naknadno objaviti.
Pitanja o ovoj temi prije nekoliko dana uputili smo i Službi za toksikologiju HZJZ-a i Geotehničkom fakultetu, no do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore. Objavit ćemo ih kada ih dobijemo.