Europa se već dugo muči oko Bliskog istoka. Odluka Irske, Španjolske i Norveške da priznaju palestinsku državu više nam govori o unutarnjoj politici tih zemalja nego bilo čemu drugom. Očito je odluka triju europskih država da poduzmu ovaj korak vrijedna pažnje i imat će diplomatske posljedice, možda kroz pritisak na saveznike da zauzmu čvršći stav prema sukobu Izraela i Hamasa.
>> Španjolska, Irska i Norveška priznaju Palestinu. Izrael: Bit će ozbiljnih posljedica
Međutim, također je razumno reći da do sada nikakav pritisak čak ni od SAD-a nije imao veliki utjecaj na razmišljanje premijera Benjamina Netanyahua. Izrael je odgovorio opozivom veleposlanika triju zemalja, optužujući ih da su ovom odlukom nagradili teror, piše CNN.
Rasprave o tome što priznanje državnosti praktično znači i koliko je ono dugoročno korisno za palestinsku stvar posve su valjane, ali u stvarnosti su ulozi prilično niski za većinu europskih zemalja kada su u pitanju Izrael i Palestinci.
U Irskoj, Španjolskoj i Norveškoj biračko tijelo podržava palestinsku državu i malo je vjerojatno da će odluka o priznanju imati ikakve političke posljedice. To nije nužno slučaj u drugim europskim zemljama. Iako dugoročno podupire mirno rješenje s dvije države, Njemačka je dosljedna u svojoj podršci Izraelu, kao i Mađarska, Poljska, Ujedinjeno Kraljevstvo i drugi.
Vojna potpora
Glavna posljedica ovoga je vojna potpora, što neizbježno postavlja pitanja o suučesništvu u ratu protiv Hamasa - odnosno oružje koje se koristi za ubijanje civila. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva trenutno je pod pritiskom da objavi pravni stav o tome je li prodaja oružja Izraelu u suprotnosti s međunarodnim pravom.
Ali to su većinom domaći problemi. Dugo su europske vlade uglavnom smatrale Bliski istok - posebno Izrael - nečim čime se SAD bavi, dijelom i zbog američkih vojnih operacija u regiji.
Europske zemlje jednostavno nemaju veliki utjecaj na ovom području. Bliski istok nije u velikoj mjeri dominirao europskim načinom razmišljanja sve dok posljedice Arapskog proljeća nisu dovele do ogromnog priljeva migranata u kontinentalnu Europu. Osim praktičnih implikacija, masovna migracija predstavljala je i sigurnosni rizik jer su se terorističke skupine skrivale među izbjeglicama i provodile zločine diljem kontinenta.
To ne znači da Europljani nisu marili za Bliski istok, posebno za palestinsku stvar. Veliki dijelovi Irske podržavaju Palestinu zbog vlastite povijesti okupacije, dok je Norveška posredovala u čuvenom sporazumu iz Osla.
Europska unija je kroz povijest slala ogromne količine humanitarne pomoći na palestinska područja i podržavala rješenje u vidu dviju država. Europska komisija ovako je odgovorila na vijest od srijede: "Europska unija gaji dugogodišnju predanost viziji neovisne i suverene države Palestine, koja živi rame uz rame s Izraelom u miru i sigurnosti."
Ostaje nam vidjeti hoće li ovo potaknuti bilo kakav mirovni proces. Ovo nije koordinirani europski iskorak. Norveška nije članica EU i ideja da bi svih 27 članica bilo spremno ići tako daleko kao Irska i Španjolska čini se krajnje nevjerojatnom. Da, to bi moglo izvršiti pritisak na veće igrače da zauzmu stav, ali Europa ne govori jednim glasom i malo je vjerojatno da će to učiniti u skorije vrijeme.