Na skupu, kojemu su bili nazočni mještani, Hrvati iz cijelog hrvatskog Pounja, izaslanstva sisačko-moslavačke i zagrebačke Policijske uprave, MUP-a i Sisačko-moslavačke županije, polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na spomen-obilježje odana je počast desetorici poginulih hrvatskih policajaca i četvero civila. Posebna zahvalnost iskazana je žrtvi trojice policajaca koje su pripadnici srpske paravojske u tom napadu zarobili i potom ubili i masakrirali.
Predsjednik Mjesnog odbora Dvora na Uni i preživjeli sudionik napada Predrag Begić, podsjetio je da su srpske paravojne postrojbe 26. srpnja 1991. napale hrvatsko Pounje i Strugu Bansku svim raspoloživim snagama i oružjem. U mjestu Zamlača kod Dvora na Uni zarobili su skupinu Hrvata i s uperenim oružjem i prijetnjama da će ih sve pobiti tjerali su ih pred sobom i kao živi štit koristili ih u napadu na branitelje Struge Banske. Agresor je u napadu zarobio trojicu hrvatskih policajaca, natjerali ih da se svuku goli, potjerali prema rijeci Uni, mučki ih pobili i nakon toga masakrirali njihova tijela.
Masakr u Strugi Banskoj jedan je od prvih većih stravičnih zločina nad zarobljenim braniteljima u hrvatskom Pounju i na Banovini. U ime obitelji poginulih mještana i policajaca, Begić je pozvao Županijsko državno odvjetništvo u Sisku da utvrdi osobnu i zapovjednu odgovornost svih pripadnika i zapovjednika srpske paravojske koji su sudjelovali u tom masakru i ratnom zločinu, u napadu na hrvatsko Pounje i Strugu Bansku. Napomenuo je da je u tom napadu organizirano sudjelovalo oko 2.000 pripadnika srpske paravojske, a do sada je za te zločine kažnjen samo jedan počinitelj.
Begić je napomenuo da su mještani i hrvatski policajci tog dana herojskim otporom uspjeli zaustaviti napad srpske paravojske na to mjesto, ali su onda u mjesto ušle postrojbe bivše "JNA" koje su mještanima naložile da se isele s tog područja, jer im one ne mogu pružiti zaštitu od srpske paravojske i novih masakara.