PREMA novom istraživanju, Ciudad de Mexico, najmnogoljudnija metropola u Sjevernoj Americi, toliko je već potonuo da ga je sada nemoguće spasiti.
Nakon više stoljeća neprestane odvodnje vode iz podzemnih slojeva, korito jezera na kojem se smjestio ovaj grad postalo je sve više suho, zbog čega su glinene ploče korita počele pucati nezaustavljivom brzinom.
Ova situacija ne ugrožava samo infrastrukturu grada nego i opskrbu vode za više milijuna ljudi, piše Science Alert.
"Čak i kad bi se povisila razina podzemnih voda, nema nade za oporavak"
Unatoč tome što se u 1950-ima prestalo s bušenjem podzemnih voda, 115 godina izravnih podataka i 24 godine GPS snimki pokazali su da grad nastavlja tonuti istom brzinom.
Stručnjaci su na području sjeveroistočnog dijela grada, mjestu koje još uvijek nije urbanizirano i gdje donedavno nisu bile zabilježene razine potonuća, otkrili da i ono tone brzinom do 50 centimetara godišnje.
"Čak i kad bi se povisila razina podzemnih voda, nema nade za oporavak velike većine izgubljenog područja", navode autori istraživanja.
Zbog postojane težine ogromnog grada i neprestanog gubitka podzemnih voda, neizbježno dolazi do daljnjeg spuštanja tla. Posebno zabrinjava činjenica da tonu i one regije grada koje još nisu toliko opterećene urbanizacijom.
"Ako na takvu vrstu tla postavite teške zgrade i koristite plitke temelje, dolazi do zbijanja tla. To i gubitak podzemnih voda čine da je Ciudad de Mexico u ovakvoj situaciji", rekao je inženjer geotehnike Eddie Bromhead sa Sveučilišta Kingston.
1900. prvi put primijećeno da Ciudad de Mexico tone
Znanstvenici su prvi put primijetili da grad tone početkom 1900-ih, a tada je tonuo brzinom od oko 8 centimetara godišnje. Do 1958. već je propadao 29 centimetara godišnje, nakon čega su gradske vlasti donijele odluku da se ograniči količina vode koja se uzima iz bunara koji se nalaze u središtu grada.
Stopa spuštanja tla se nakon toga popravila, odnosno vratila na manje od 9 centimetara godišnje, no podaci veće rezolucije pokazuju da u posljednja dva desetljeća povijesni centar grada tone postojanom brzinom od 40 centimetara godišnje.
Stručnjaci smatraju da bi se slojevi gline ispod grada mogli zbiti za 30 posto te da, iako se to neće dogoditi još otprilike 150 godina, ne možemo skoro ništa učiniti da zaustavimo taj proces.
Već danas je gornji sloj gline zbijen za 17 posto, a znanstvenici kažu da su ove promjene "gotovo u potpunosti nepovratne".
Naravno, ne tonu svi dijelovi grada jednakom brzinom. Neka su područja već potonula ispod izvornog korita jezera, dok su druga ostala na nešto višem terenu. To u konačnici dovodi do većeg rizika od intenzivnog pucanja površine, što može oštetiti infrastrukturu grada i prouzročiti onečišćenje zaliha vode.
70% gradske pitke vode dolazi iz podzemnih izvora
Zbog kiše i izvorskih voda koje teku s planina koje okružuju Ciudad de Mexico, grad je posebice sklon poplavama. A kako glina ispod njega dalje tone i puca, postoji mogućnost da ti snažni protoci prodru u podzemne zalihe vode donoseći pritom otpad ili kanalizaciju.
Trenutno 70 posto gradske pitke vode dolazi iz izvora podzemnih voda. Ako se ti izvori zagade, moglo bi doći do krize zbog nedostatka pitke vode.
Bogatiji stanovnici grada mogu si za sada priuštiti preseljenje na manje ugrožena područja ili nabavu pitke vode s drugih mjesta. No ako se ubrzo nešto ne poduzme, i ova sigurna područja mogla bi potonuti s ostatkom grada.
Istraživanje naslova Over a Century of Sinking in Mexico City: No Hope for Significant Elevation and Storage Capacity Recovery objavljeno je u časopisu JGR Solid Earth.