Čovjek je pripitomio vuka prije približno 15 tisuća godina, najvjerojatnije zato da mu pomogne u lovu. Pripitomljavanje uključuje selektivni uzgoj vrste na način koji omogućuje lakši nadzor nad životinjom. Najnovije genetičke informacije navode na zaključak da je vuk prvi put pripitomljen u Aziji.
Znanstvenici vjeruju da je, 10 do 20 tisuća godina kasnije, nastalo deset pasmina "psećih predaka", a psi tih pasmina obavljali su različite zadatke za svoje gospodare. Da bi uzgojili tristotinjak današnjih pasmina, ljudima je trebalo od 3 do 5 tisuća godina.
Tih deset pasmina "psećih predaka" su: goniči, tragači, radni psi i psi čuvari, sjeverni psi, španijeli ptičari, španijeli goniči i retriveri, ptičari, terijeri, ovčari te psi za pratnju.
Pas gonič, specijaliziran za progon plijena, vjerojatno se pojavio u Mezopotamiji između 4000. i 5000. godine prije Krista. Suvremene pasmine te vrste poput hrta i afganistanskoga hrta samo su završetak toga grananja na obiteljskom stablu razvoja pasmina.
Tragači su se pojavili oko 3000. godine prije Krista, imaju vrlo dobro razvijen njuh, a tijelo im je građeno tako da dobro podnosi toplo vrijeme. Vjeruje se da su pasmine bloodhound, lisičar i jazavčar nastale od zajedničkoga pretka, psa tragača.
Radni psi i psi čuvari vjerojatno su se pojavili u Tibetu 3000 godina prije Krista, a današnji potomci toga zajedničkoga pretka su rotvajler, bernardinac i buldog. U isto vrijeme uzgojene su i pasmine za društvo, koje su se, čini se, prvi put pojavile na Malti, a današnji su predstavnici pudlica i pug.
Gordon Lark, znanstvenik Sveučilišta Utah koji proučava genetiku pasa, misli da su spomenuti rezultati zanimljivi, ali da bi razvoj genetske karte psa bio mnogo korisniji za razumijevanje evolucije, ponašanja i zdravstvenoga stanja pasa.
Znanstvenici se nadaju da će genetska karta psa biti dovršena za godinu dana, a sličnosti između genetske karte psa i čovjeka trebale bi omogućiti pronalaženje genetskih uzroka bolesti kod čovjeka.