Tigrovi proizvode niz različitih zvukova, od dubokih urlika i režanja do nježnijih tonova kojima se međusobno pozdravljaju, dok je kombinacija urlika i režanja vjerojatno namijenjen zastrašivanju protivnika.
Ljubitelji tigrova već dugo sumnjaju da im njihov vokalni repertoar pomaže pri održavaju lovišta, a Ed Walsh i njegovi kolege iz Nacionalne istraživačke bolnice Boys Town u Nebraski ustanovili su da je zajednička karakteristika svih glasanja tigrova velika količina niskofrekventne akustične energije.
Niskofrekventni zvukovi bolje se prenose od visokofrekventnih. "Na takve zvukove manje će utjecati klimatski uvjeti poput vlage u zraku," kazao je Walsh, dodajući da na njih manje utječe i pokrov tla, što je važan faktor kod tigrova koji žive u prašumi.
Kad su znanstvenici analizirali spektar frekvencija urlika sibirskog tigra, ustanovili su da njegova najveća snaga iznosi oko 300 Hertza te da uključuje komponente koje se protežu do infrazvučnog dijela spektra, ispod 20 Hertza.
Istraživači su potvrdili važnost niskofrekventnih zvukova za tigrove, ispitavši zvučni odgovor mozga anesteziranog sibirskog, bengalskog te sumatranskog tigra u Henry Doorly zoološkom vrtu u Omahi.
Odgovori tri podvrste tigra bili su slični i pokazuju da je njihov najjači odgovor bio jačine od oko 500 Hertza. Ljudski sluh je najosjetljiviji za zvukove na frekvencijama od oko 1.000 Hertza. Oblik tigrovog unutarnjeg uha potvrđuje da te životinje mogu čuti infrazvučne frekvencije.
Dugoročni cilj projekta je otkriti jesu li zvukovi koje proizvode pojedini tigrovi jedinstveni, odnosno mogu li poslužiti kao neka vrsta "zvučnog otiska prstiju". Ako odgovor na to pitanje bude potvrdan, zaštitari prirode mogli bi provesti popis životinja uporabom mikrofona.