Alain Orsoni (71), istaknuta figura korzikanskog nacionalističkog pokreta, ubijen je jučer tijekom sprovoda svoje majke u selu Vero na Južnoj Korzici. Bivši vođa Pokreta za samoodređenje pogođen je hicem iz daljine, piše Le Monde.
Ubojstvo se dogodilo nešto poslije 16:30 sati, dok je svećenik na groblju držao posljednje obrede. Prema riječima državnog odvjetnika iz Ajaccia Nicolasa Septea, Orsoni se blago odmaknuo od obiteljske pratnje i iznenada srušio. Septe je dodao da se radilo o hicu ispaljenom s velike udaljenosti, "od nekoliko stotina metara", te da je, čini se, ispaljen samo jedan metak. Istražitelji su do kasno poslijepodne pretraživali okolno raslinje kako bi pronašli lokaciju s koje je pucano.
Državni odvjetnik Septe ocijenio je da je "prerano govoriti o bilo kakvim tragovima". Međutim, lokalni policijski izvor ukazao je na "operativne sličnosti" s ubojstvima ljudi bliskih Orsonijevom sinu Guyu, koji je trenutno u pritvoru.
Jedan od Guyevih bliskih suradnika, David Taddei (48), ubijen je 1. kolovoza 2023. na parkiralištu hicem ispaljenim s više od 100 metara. 21. prosinca 2023., još jedan prijatelj, Jean-Baptiste Ottavi, pronađen je mrtav pokraj svog automobila, također upucan iz zasjede s velike udaljenosti. U oba slučaja korišteno je lovačko oružje velikog kalibra.
Alain Orsoni bio je, čini se, svjestan prijetnji. Nakon što je napustio mjesto predsjednika nogometnog kluba Athletic Club Ajaccien (ACA), većinu vremena provodio je u inozemstvu, uglavnom u Nikaragvi.
Na Korzici je boravio samo povremeno i obično je nosio pancirni prsluk, koji na sprovodu nije imao. Unatoč tvrdnjama da se povukao iz politike i kriminalnih poslova, ostaje pitanje je li ubijen zbog "poslova svoga sina", kako sugerira policija, ili je platio stari dug iz vlastite prošlosti, piše Le Monde.
Poznat pod nadimkom "lijepi Alain", karizmatični Orsoni svoju je militantnu karijeru započeo na krajnjoj desnici, da bi se 1977. pridružio Korzikanskoj fronti nacionalnog oslobođenja (FLNC). Unutar organizacije vodio je sektor zadužen za operacije na otoku i kopnu. Uhićen je 1980. godine zbog pucnjave ispred iranskog veleposlanstva, a amnestiran je 1981. dolaskom ljevice na vlast.
Presudan trenutak u njegovom životu bila je smrt brata Guya 1983. godine. Guy Orsoni je 17. lipnja 1983. otet i ubijen zbog sukoba vezanih uz reketarenje i trgovinu drogom. Alain Orsoni je tada, potaknut vodstvom FLNC-a, odlučio surađivati s policijom. Uhićenja su dovela do počinitelja, a plakati s likom "mučenika nacionalnog naroda" prekrili su otok, čime je stvoren mit korzikanskog nacionalizma vezan uz ime Orsoni.
Osnovan 1976., FLNC je postao nezaobilazan politički faktor na Korzici, no jedinstvo pokreta narušeno je unutarnjim podjelama. U studenom 1990., Alain Orsoni sa svojim pristašama osniva Pokret za samoodređenje (MPA). Unatoč podjelama, nacionalistička ideja jačala je, a 1991. izglasan je statut koji je dao veće ovlasti otočkim tijelima.
Međutim, kriminalni i poslovni sukobi suparničkih nacionalističkih vođa završili su bratoubilačkim ratom u kojem je između 1992. i 1996. poginulo više od dvadeset ljudi. U strahu za vlastiti život, Alain Orsoni pobjegao je u egzil u Nikaragvu. Njegov je utjecaj na otoku ostao snažan, a upravo je iz Nikaragve s partnerima razvijao posao s automatima za igre na sreću.
Na Korziku se vratio 2008. godine, tvrdeći da to čini kako bi preuzeo brigu o nogometnom klubu AC Ajaccio. No, njegov povratak dodatno je podigao napetosti. Pripisivala mu se namjera da preuzme mjesto vođe podzemlja Južne Korzike nakon smrti "Jean-Jéa" Colonne 2006. godine, koji je bio na čelu skupine poznate kao banda Petit Bar.
29. kolovoza 2008. policija je spriječila pokušaj atentata na Orsonija u Ajacciu. Iza pokušaja stajali su nasljednici "Jean-Jéa", odnosno banda Petit Bar, koja je od tog dana postala najveći neprijatelj klana Orsoni.
Orsonijev sin, koji nosi ime Guy u spomen na ubijenog strica, postao je istaknuta osoba korzikanskog kriminalnog miljea te je završio u zatvoru.
Orsoni je bio predsjednik AC Ajaccia u dva navrata. Nakon prvog mandata koji je trajao od 2008. do 2015. vratio se na čelo kluba 2022. na godinu dana. Tijekom njegovog prvog mandata, Ajaccio je izborio promociju u Ligue 1 na kraju sezone 2010/11., gdje je igrao iduće tri sezone. Od 2013. klub je bio drugoligaš, a na koncu prošle sezone je zbog financijskih problema proglasio stečaj. Trenutačno igra u Regionalnoj ligi Korzike.