SILVIO Berlusconi, bivši premijer Italije u četiri vlade, zastupnik u Europskom parlamentu, predsjednik stranke Forza Italia, bivši predsjednik nogometnog kluba Milan i kontroverzni medijski tajkun, umro je nakon teške bolesti. Imao je 86 godina.
Milijarder je 5. travnja bio hospitaliziran šest tjedana zbog slabosti povezane s plućnom infekcijom, no liječnici su otkrili da boluje od kronične leukemije. Životni put tog vječnog povratnika, čija je politička smrt nekoliko puta bila pogrešno najavljivana, ispreleten je s talijanskom poviješću zadnjih trideset godina.
Njegova karijera bila je obilježena skandalima i pravnim problemima koji su se u zadnjih deset godina koncentrirali na postupke povezane s njegovim poznatim seksualnim zabavama "Bunga Bunga".
Ruby Rubacuori i bunga bunga
Talijanski sud je u veljači ove godine Berlusconija oslobodio optužbi za podmićivanje svjedoka u slučaju maloljetničke prostitucije koji je više od desetljeća pratio tog konzervativnog političara.
Berlusconi je optužen da je potplatio 24 osobe, većinom mlade goste na njegovim 'Bunga-bunga' zabavama, kako bi šutjeli u ranijem slučaju maloljetničke prostitucije, za koju je Berlusconi također bio optužen. To je suđenje započelo 2011. godine pod optužnicom za plaćanje za seks s maloljetnicom i za zlouporabu položaja, zbog sumnje da je iskoristio svoj položaj premijera kako bi utjecao na puštanje te djevojke iz maloljetničkog zatvora kada je u svibnju 2010. bila uhićena za krađu.
Berlusconi je, kako su talijanski mediji pisali, nazvao šefa policije u Milanu i vršio pritisak na njega da se djevojka pusti na slobodu, tvrdeći da je ona rodbinski povezana s tadašnjim egipatskim predsjednikom Hosnijem Mubarakom i da će njeno zatvaranje izazvati diplomatsku krizu.
Riječ je bila o trbušnoj plesačici i navodnoj prostitutki marokanskog porijekla Karimi El Mahroug, poznatijoj kao Ruby Rubacuori, zbog čega je cijela afera i dobila ime Rubygate. Berlusconi je optužen da joj je plaćao za seks 2010., kad je ona imala 17 godina.
El Mahroug je istražiteljima rekla da su zabave tadašnjeg premijera, na kojima je sudjelovala, bile kao orgije i da su Berlusconi i mlade djevojke na njima goli izvodili ritual u afričkom stilu koji su zvali bunga bunga. Neke druge gošće ovih zabava opisale su ih potpuno suprotno, kao "elegantne domjenke".
Tužitelji: Platio je preko 4.5 milijuna eura Marokanki
Ipak, El Mahroug je na ispitivanju inzistirala da nije spavala s Berlusconijem, ali da joj je on svejedno dao 7 tisuća eura jer je došla na večeru u njegovu vilu u okolici Milana. No britanski Daily Telegraph izvijestio je 2011. da su talijanski tužitelji bili jako blizu podizanja optužnice protiv TV voditelja Emilia Fedea i menadžera za zvijezde Lelea More pod sumnjom da su podvodili maloljetne djevojke za Berlusconijeve bunga bunga orgije u "golemoj svodničkoj mreži", a da je Fede otkrio El Mahroug kad je bio sudac na natjecanju za Miss na Siciliji 2009., nakon čega ju je proslijedio Morinoj agenciji, koja je djevojke dalje prosljeđivala premijeru i njegovim krugovima.
Tužitelji su na suđenju ustvrdili da je Berlusconi ukupno platio preko 4.5 milijuna eura za usluge Marokanke. Suđenje je završilo 24. lipnja 2013. osuđujućom presudom i kaznom od sedam godina zatvora te doživotnom zabranom obnašanja javne funkcije. Međutim, godinu dana kasnije drugostupanjski sud je poništio presudu, a time i zabranu sudjelovanja na izborima za Berlusconija.
O Berlusconijevim bunga bunga zabavama prošle je godine snimljen i istoimeni podcast. U svakom slučaju, taj je izraz, koji je po nekim objašnjenima nastao kao rasistički vic, a po drugima je inspiriran seksualnim zabavama i haremom koji je imao libijski diktator Moamer Gadafi, ostao neizbrisivo povezan s pokojnim talijanskim premijerom i prizorom njegovog "afričkog plesa" s maloljetnim ili jedva punoljetnim djevojkama.
"Paralele s Donaldom Trumpom zaista su nevjerojatne"
Voditeljica Whitney Cummings u ovom dokumentarnom podcastu iznosi priču o bunga bunga zabavama, ali i o Berlusconijevom u najmanju ruku neobičnom usponu od pjevača na kruzeru, preko nekretninskog i televizijskog magnata koji je donio reality televiziju američkog tipa u Italiju, do besramnog populista nad kojim su se konvencionalni političari zgražali i ismijavali ga, ali koji je postao premijer - i to 20 godina prije Donalda Trumpa u Americi. I onda se, nakon jednog od najvećih političkih skandala u novijoj talijanskoj povijesti, ponovo uspio vratiti u politički život u kojem je ostao relevantan akter do smrti.
"Silvio Berlusconi je oličenje te vrste neobuzdanih, sebičnih ljudi koji su gladni moći i koje se sada stavlja pod mikroskop - vrste ljudi koji su se prije Twittera mogli izvući s doslovno svime", rekla je Cummings: "Paralele s Donaldom Trumpom zaista su nevjerojatne."
Osim za podvođenje i podmićivanje, bivši talijanski premijer osuđen je u kolovozu 2013. i za poreznu prevaru, i to na četiri godine zatvora i zabranu obnašanja javne funkcije na dvije godine. Ipak, i u tom se slučaju izvukao od zatvora. Budući da je imao više od 70 godina, sud mu je dozvolio da zatvorsku kaznu zamijeni radom za opće dobro. Ipak, osuda je po zakonu značila i da je morao biti izbačen iz talijanskog Senata (gornjeg doma parlamenta), gdje je dobio mandat na izborima ranije te godine.
Premijer u tri mandata i četiri vlade
>>Berlusconi se u Zagrebu obrušio na migrante i na Kinu: Čuvajte se komunizma
Berlusconi je bio premijer Italije od 1994. do 1995., zatim od 2001. do 2006. (2005. je raspustio vladu i formirao novu) te od 2008. do 2011. Bio je zastupnik u talijanskom Zastupničkom domu (donjem domu parlamenta) od 1994. do 2013., senator 2013. i eurozastupnik od 2019. do smrti.
S ukupnim premijerskim stažem od devet godina, bio je najdulje na vlasti od svih talijanskih premijera nakon Drugog svjetskog rata i imao je treći najdulji staž od ujedinjenja Italije u 19. stoljeću, nakon fašističkog diktatora Benita Mussolinija i peterostrukog premijera na prijelazu stoljeća Giovannija Giolittija.
Bio je na čelu konzervativne stranke Forza Italia od 1994. do 2009. i njene nasljednice Narod slobode (koja je u početku bila savez više desničarskih stranaka) od 2009. do 2013., nakon čega se stranka vratila originalnom imenu Forza Italia, kada se od nje odvojilo nekoliko stranaka, od kojih je najveći uspjeh postigla neofašistička stranka Braća Italije.
Za uspjeh Forza Italije, koja je došla na vlast samo godinu dana nakon što je osnovana, Berlusconi nosi dobar dio zasluga. Njegova živopisna i karizmatična ličnost, cirkusantski imidž i često skandalozna, ali očito zavodljiva retorika, nosili su stranku više nego bilo kakav stranački program.
Dolazak na vlast nakon velike političke krize devedesetih
No za njegov uzlet zaslužna je i velika politička kriza početkom 1990-ih, izazvana nizom velikih korupcijskih skandala, zajednički nazvanih Tangentopoli, i velikom istragom oko korupcije i povezanosti s mafijom nazvanom Mani Pulite (Čiste ruke), koji su doveli do sloma tadašnjih pet glavnih stranaka koje su se izmjenjivale na vlasti od 1947. do tada. Čitava politička scena bila je više resetirana nego reformirana, pa povjesničari i politolozi nazivaju to razdoblje krajem takozvane prve i početkom druge Republike.
>>Italija ima ozbiljan problem s fašizmom, a sad je postao i naš
Berlusconijeva Forza Italia suprotstavila se jedinoj preostaloj političkoj opciji, reformiranim komunistima, i dobila. No u vladajuću koaliciju uvela je i reformirane neofašiste iz Alleanza Nazionale (Nacionalni savez), na čelu s Gianfrancom Finijem, i tako otvorila prostor za ulazak nostalgije za Mussolinijem i iredentističko posezanje za "povijesno talijanskim" teritorijem, uključujući hrvatski. Ni Berlusconiju nisu bile strane izjave koje relativiziraju, opravdavaju, pa čak i veličaju Mussolinijevu fašističku vladavinu.
Od pjevača na kruzeru do nekretninskog i medijskog tajkuna
Sam Berlusconi rođen je nedugo prije Drugog svjetskog rata, 1936. u Milanu, u obitelji bankarskog službenika i domaćice. Diplomirao je pravo na Sveučilištu u Milanu, a tijekom studija povremeno je radio kao pjevač na kruzeru. 1965. je oženio Carlu Elviru Dall'Oglio, s kojom je imao dvoje djece. Osamdesetih je ušao u izvanbračnu vezu s glumicom Veronicom Lario, s kojom je imao još troje djece i koju je oženio 1990., a razveo se 2009. kada su u vezi s njim počeli izbijati seks-skandali.
Poslovnu karijeru započeo je u građevinarstvu šezdesetih. Tako je od 1970. do 1978. izgradio veliki stambeni projekt Milan 2 s 4 tisuće stanova u okolici Milana. U svijet medija ušao je nedugo nakon toga, 1973., kad je pokrenuo malu, ali prvu privatnu kabelsku televiziju TeleMilano, koja je 1980. prerasla u nacionalnu komercijalnu televiziju Canale 5. Do kraja osamdesetih Berlusconijevi televizijski kanali dominirali su eterom.
1978. je osnovao prvu medijsku grupu, odnosno holding Fininvest. Zanimljivo, iste se godine učlanio u masonsku ložu Propaganda Due. Njegovo poslovno carstvo nezaustavljivo se širilo, pa je tako kupovao druge televizijske kanale, kina, izdavačke kuće, robne kuće, a 1986. je kupio i A.C. Milan. Fininvest je narastao na preko 150 tvrtki.
Sumnjivo porijeklo prvih milijuna i nebrojeni sudski procesi
Već do 1983. zaradio je 114 milijardi lira (danas 58 milijuna eura), a porijeklo sredstava za investicije i dalje je nepoznato unatoč istragama koje je provelo više državnih odvjetnika. U svakom slučaju, rastu njegovog medijskog carstva zasigurno je pomoglo i njegovo prijateljstvo s tadašnjim premijerom Bettinom Craxijem. Craxi je 1984. izvanrednim dekretom legalizirao emitiranje Berlusconijevih TV kanala na nacionalnoj razini, na što je prema zakonu dotad imala pravo samo državna televizija RAI.
Uskoro nakon što je došao na vlast 1994., državno odvjetništvo pokrenulo je istragu njegovog poslovnog carstva. Kad je separatističko-desničarska stranka Lega Nord (Sjeverna liga) iste godine istupila iz koalicije koja je postala manjinska, Berlusconi je bio prisiljen dati ostavku.
Postupaka koji su se vodili protiv njega previše je da bi ih se nabrojilo: od zlouporabe položaja, mita, korupcije, klevete, pronevjere, iznude, lažnog iskaza, pranja novca, porezne prevare do povezanosti s mafijom. 2013. je osuđen i za ilegalno nabavljanje i objavljivanje sadržaja policijskog prisluškivanja svog političkog rivala. Iako bi često bio osuđen, presude bi redovito padale na drugostupanjskom sudu, zahvaljujući rupama u zakonu, baš kao što se dogodilo i s presudom za podvođenje maloljetnice.
Podrška Bushevoj invaziji na Irak, eurokriza, napad na skupu i nova ostavka
Obećavajući rezanje poreza, smanjenje nezaposlenosti i veće mirovine, ponovo je osvojio vlast 2001. Drugi mandat bio je obilježen podrškom američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu u invaziji na Irak 2003. i lošom ekonomskom situacijom.
Nakon što je dao ostavku 2005., dobio je dovoljno glasova pri glasanju o povjerenju u parlamentu da bi formirao novu vladu. Ipak, 2006. je izgubio na izborima od ljevičarske koalicije Romana Prodija. No samo dvije godine kasnije vratio se na vlast kad je Prodiju izglasano nepovjerenje u parlamentu.
Ni treći Berlusconijev mandat nije bio ništa manje turbulentan. Osim eurokrize koja je pogodila i Italiju, njegovi skandali, istrage, ali i nekontrolirano ponašanje u javnosti, uključujući svađu s vlastitim ministrom financija Giuliom Tremontijem, počeli su utjecati na međunarodnu reputaciju Italije.
Financijska agencija Standard & Poor’s označila je kreditni rejting Italije kao negativan zbog nedostatka političke volje za prijeko potrebnim ekonomskim reformama. Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy također su ga javno kritizirali za izostanak reformi.
Vratio se u politiku 2018. nakon isteka zabrane
2009. je pak fizički napadnut na skupu u Milanu. Muškarac iz gomile udario ga je u lice mramornom maketom milanske katedrale i slomio mu dva zuba, a snimke i fotografije njegovog okrvavljenog lica obišle su svijet.
Na kraju je opet izgubio parlamentarnu većinu i bio prisiljen dati ostavku 12. studenog 2011. Iako je zbog presude za poreznu prevaru, prve takve koja je postala pravomoćna, ostao bez mjesta u Senatu, zadržao se na čelu svoje stranke, a svoje medijsko carstvo i dalje je koristio da bi utjecao na politiku. Kad je tadašnji premijer Matteo Renzi raspisao referendum o ustavnim reformama 2016., Berlusconi mu se usprotivio i referendum je propao, nakon čega je Renzi dao ostavku.
Njegova koalicija s Ligom (bivšom Sjevernom ligom) Mattea Salvinija tijesno je pobijedila Pokret pet zvijezda na izborima 2018., ali Liga je dobila više glasova od Forza Italije i na kraju sastavila koaliciju s Pokretom pet zvijezda. Sud mu je 2018. poništio zabranu kandidiranja na izborima, pa je 2019. bez problema izborio ulazak u EU parlament.
Berlusconi se vratio u Senat kada je prošle godine konzervativna stranka Forza Italia postala dio nove talijanske vladajuće koalicije. Nije dobio mjesto u novoj ultradesničarskoj vladi, a mediji su spekulirali o tome da bi mogao dobiti mjesto predsjednika Senata.
Međutim, to mjesto, koje je drugo po važnosti nakon mjesta šefa države, otišlo je ultradesnom Ignaziju La Russi, koji je član radikalne ultradesne stranke Braća Italije nove talijanske premijerke Georgie Meloni.
Procurila snimka na kojoj brani Putina
Krajem prošle godine procurila je snimka tajnog razgovora lidera Forza Italije Silvia Berlusconija na kojoj on gorljivo brani Putinovu invaziju na Ukrajinu. Snimka je nastala dan ranije tijekom zatvorenog skupa s upravo izabranim senatorima svoje Forza Italije u Montecitoriju.
Na istom je sastanku snimljen i kako se hvalio da mu je Putin čestitao rođendan tako što mu je poslao 20 boca votke, a da je on Putinu uzvratio s 20 boca Lambrusca te da su razmijenili "slatke poruke". Tu je snimku jučer objavio talijanski La Presse.
Kako Berlusconi brani Putina i njegovu invaziju
Danas je isti portal objavio novu snimku na kojoj Berlusconi stranačkim kolegama objašnjava rat u Ukrajini čvrsto zagovarajući rusku poziciju o tome kako je došlo do invazije na suverenu državu.
"Znate li kako se dogodilo ovo s Rusijom? Ali za ovo vas molim maksimalnu diskreciju. Obećavate? (...) Bilo je ovako - 2014. u Minsku, u Bjelorusiji, potpisan je sporazum između Ukrajine i dviju novonastalih republika Donbasa za mirovni sporazum kako se više ne bi međusobno napadali. Ukrajina baca taj ugovor kvragu godinu dana kasnije i počinje napadati granice dviju republika. Dvije republike trpe vojne gubitke koji, kažu mi, dolaze na 5, 6, 7 tisuća mrtvih. Dolazi Zelenskij, utrostručuje napade na dvije republike. Smrti se povećavaju", govori Berlusconi.
Otvoreno govori da je pravi Putinov cilj bio zauzimanje Kijeva i svrgavanje s vlasti Zelenskog
"U očaju dvije republike šalju izaslanstvo u Moskvu i konačno uspijevaju razgovarati s Putinom. Kažu: 'Vladimire, ne znamo što ćemo, ti nas brani.' On se protivi tim inicijativama, opire se, trpi jak pritisak iz cijele Rusije. I onda odlučuje izmisliti specijalnu operaciju - trupe su morale ući u Ukrajinu, za tjedan dana stići do Kijeva, svrgnuti vladu, Zelenskoga i postaviti vladu koju je već izabrala ukrajinska manjina dobrih i zdravorazumskih ljudi, i još tjedan da se vrate natrag."
Berlusconi je, dakle, otvoreno govorio da je Putinov izvorni cilj bio ulazak u Kijev i nasilno svrgavanje legalno izabrane vlasti Zelenskog.
"Ušao je u Ukrajinu i našao se pred neočekivanom i nepredvidivom situacijom otpora Ukrajinaca, kojima je treći dan počeo pristizati novac i oružje sa Zapada. Rat je, umjesto operacije od dva tjedna, prerastao dvjestoipolgodišnji rat. Dakle, to je situacija", rekao je Berlusconi.
"Ne vidim kako Putin i Zelenskij mogu sjesti za pregovarački stol. Jer nema mogućeg načina. Zelenskij, po mom mišljenju... zaboravite, ne mogu reći...", čuje se još kako govori Berlusconi.