"NAKON korumpiranosti, sad mi se prišiva i epitet cinkaroša, dakle apsolutne ljudske nule. Što je previše, previše je", izjavio je nedavno nogometni sudac Bruno Marić, inače još jedan član HDZ-a optužen za korupciju. Tvrdnja da je na ispitivanju navodno "cinkao" Zorana Marića, Dinamova sportskog direktora, uzrujala ga je još više od optužbi da je za kladioničarsku mafiju namještao finale Kupa između Dinama i Hajduka. Nije strašno uzeti lovu za namještanje utakmice, nego je strašno reći tko ti je lovu dao.
Jer, zna se da u ovoj državi nije najgore biti kriminalac, nego "cinkaroš". Najgore je biti onaj koji upire prstom u kriminalce, u prevarante i zločince, biti onaj koji otkriva nepravilnosti i malverzacije, a ne onaj tko ih čini. Bez obzira na to što time želio postići: zaštititi sebe ili stati u obranu zakona i morala.
Znamo o kakvima se tu radi
Znamo o kakvima se tu radi. To su svi oni koji "cinkaju" naše herojske zločince Haagu, pa ih se napada na ulici, tjera iz grada i pribija na stup srama s etiketom državnog izdajnika. To su oni direktori koji Uskoku "cinkaju" premijera i šefa carine zbog namještanja poslova jednoj PR agenciji, pa sada primaju prijeteće poruke. To su oni koji preuzimaju status pokajnika i žele "cinkanjem" nadređenih nalogodavaca ili sudionika u malverzacijama pomoći u istrazi i smanjiti eventualnu kaznu.
To su sve "ljudske nule". Jer poznato je da se nas odgaja u duhu omerte. Šutnja je kod nas uvijek bila zlato. I često se zlatom plaćala.
To nas uče u školi
To je nešto što se usađuje čak i u naš obrazovni sustav. U nedavnoj reportaži Gorana Milića na HTV-u doznali smo šokantan podatak: ako u Francuskoj ili Belgiji budete uhvaćeni kako prepisujete na ispitu ili koristite šalabahter, bit će vam idućih pet godina zabranjeno polagati bilo kakav ispit, pa i vozački. I još gore: ako prijavite onog tko od vas prepisuje, dobit ćete bolju ocjenu!
Na to se Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete i aktualna ravnateljica zagrebačke elitne Sedme gimnazije, samo nasmijala. U Hrvatskoj, kaže ona, djecu podjednako učimo "snalažljivosti" i "solidarnosti". Prepisivanje na ispitu je samo dokaz snalažljivosti, budući da nam je nezamislivo odgajati "štrebere", dok oni od kojih se prepisuje moraju, iz "solidarnosti", šutjeti i pomoći "snalažljivima" da bez truda polože ispit.
Solidarnost u zločinu
Takve odgojne metode, ne samo u školi nego u društvu, kasnije nalaze primjenu u svakodnevnom životu. Od solidarnosti u ratnom zločinu, preko solidarnosti u kriminalu i korupciji, do solidarnosti u zataškavanju kriminala i opstrukciji pravde.
Ne napreduju oni koji polažu ispite, već oni koji ih kupuju. Tko šuti, bit će nagrađen. Tko žmiri, dobit će dio plijena. Tko je solidaran, na njega će se računati. Onaj tko "tužaka", nema budućnost.
Lepej, Balenović, Fehir, Mravak, Mihanović
Nagledali smo se toga u praksi. Ona koja je otkrila neprijavljeni bankovni račun predsjednika države, dobila je otkaz i izgubila je sve. Ona koja je prijavila kriminal u državnom poduzeću, završila je na cesti i na sudu. Onaj koji je progovorio o ratnim zločinima u Osijeku, proglašen je luđakom bez perspektive. Onaj tko je jedini odbio poslovati s firmom koju je preporučio premijer, sada je izložen prijetnjama premijerova prijatelja. I kao najradikalniji primjer, onaj koji je govorio o hrvatskim ratnim zločinima u Lici, raznesen je bombom na pragu vlastite kuće. Za što nitko nije odgovarao.
Velika zahvala HDZ-ovu djelitelju pravde Bruni Mariću zbog brutalne iskrenosti, ali ipak nam nije on trebao otkriti ono što smo davno shvatili: u ovoj državi ipak je časnije (a i korisnije) biti kriminalac i zločinac, nego "cinkaroš".