Među republikancima je kampanja već odavno započela; unutarstranački izbori za republikanskog predsjedničkog kandidata održat će se u prvoj polovici iduće godine. Još nije moguće predvidjeti tko će za godinu dana biti Obamin protivnik na glasačkim listićima, ali moguće je predvidjeti da, tko god to bio, kampanja sigurno neće biti dosadna.
Mormoni najnormalniji?!
Američki komičar i politički komentator Bill Maher nedavno je primijetio da su dva najnormalnija republikanska kandidata mormoni: članovi kulta koji, između ostalog, vjeruje da ih magično donje rublje štiti od zla. Jedan od njih je Jon Huntsman, iskusni diplomat i bivši guverner savezne države Utah. Huntsman je uvjerljivo najumjereniji i najliberalniji među republikanskim kandidatima, zbog čega u anketama i ima oko 2 posto podrške.
Drugi je Mitt Romney, bivši guverner Massachusettsa, koji se za predsjedničku nominaciju borio i 2008. godine. Romney je iznimno paradoksalan kandidat (i to ne samo zbog toga što mu se stavovi mijenjaju iz dana u dan). Republikanska elita ga forsira jer ga smatraju jedinim kandidatom koji ima realne šanse protiv Obame. No, biračko tijelo Republikanske stranke odlučit će se za Romneyja samo ako ne budu imali apsolutno nikakvog drugog izbora.
Luđakinja i glupan
Upravo zbog toga republikanci svakih nekoliko tjedana imaju novog favorita; jer očajnički pokušavaju pronaći nekog tko nije Romney. Odnosno nekog tko je znatno ekstremniji, manje "bljutav", ali se svejedno ne doima sasvim poremećen. Najprije je to bila Michele Bachmann: zagrižena kršćanka, žestoka zagovornica Tea Party pokreta, ali previše luda čak i za najdesnije republikance. A usto i žena.
Bachmann je počela drastično gubiti popularnost nakon što je u utrku ušao Rick Perry, guverner Teksasa, "George W. Bush na steroidima". Perry je sve ono što je Bush želio biti, ali nije mu uspijevalo: pravi hardcore macho kauboj, više lik kojeg bi u westernu igrao Clint Eastwood nego ozbiljan političar. Republikanski birači preko noći su poludjeli za Perryjem. Dok ga nisu vidjelu u debatama. Onda su zaključili da je glup i prešli na Hermana Caina.
Mit o Hermanu Cainu
Cain je sasvim sigurno najunikatnija figura u predsjedničkoj utrci: osim što je jedan od rijetkih crnaca u Republikanskoj stranci, Cain zapravo uopće nije političar. Karijeru je izgradio kao direktor lanca pizzerija "Godfather's Pizza", a u zadnje vrijeme se bavi pisanjem knjiga i održavanjem motivacijskih seminara. No, čini se da je upravo činjenica da se Cain nikad do sada nije bavio politikom privukla birače.
Kad je ušao u kampanju bio je samo još jedan anonimus. Međutim, već mjesec dana Cain u anketama slovi kao favorit za republikansku nominaciju. Popularnost mu nisu umanjile čak ni optužbe da je seksualno zlostavljao tri svoje zaposlenice u vrijeme dok je bio direktor Nacionalne udruge restorana u drugoj polovici devedesetih. Biračima, ako je vjerovati istraživanjima, odgovara činjenica da se Cain izražava jednostavno i direktno, bez zakukuljene političke retorike.
Doduše, vjerojatno Cain nikada ne bi došao u poziciju da bude favorit za republikansku nominaciju da su na kandidaturu uspjeli nagovoriti Saru Palin, koju protivnici vole nazivati "najglupljom osobom u američkoj politici", ili karizmatičnog guvernera New Jerseyja Chrisa Christieja. Oboje su, međutim, odbili pozive da "ubace šešir u ring".
Protivnici su neozbiljni, ali Obama ipak nije favorit
Reklo bi se da pored ovakvih protivnika Barack Obama neće imati težak posao. No, ne samo da to nije točno, već aktualni predsjednik već odavno ne slovi za favorita! Prema anketi koju su zajedno proveli Washington Post i ABC News, čak 80 posto Amerikanaca ne odobrava rad aktualne vlade. Obamina popularnost zbog očajne ekonomske situacije na vrlo je niskim granama. Realno, Obama nema dovoljno vremena da znatnije popravi ekonomiju, niti to može izvesti dok god mu Kongres (kojeg kontroliraju republikanci) neselektivno ruši svaki pokušaj reforme.
Obami stoga prijeti ozbiljna opasnost da postane prvi predsjednik nakon Busha starijeg kojeg se u Bijeloj kući zadržao samo četiri godine. Da bi to izbjegao, smatraju analitičari, mora ponovo motivirati svoje birače: pripadnike afro-američke i latino-američke zajednice, kao i mlađe birače koji često ostaju kod kuće. No, to su isti oni birači kojima je Obama već jednom prodao priču o "nadi" i "promjeni". Obećanje nije ispunio. Hoće li mu ponovo povjerovati?