Znanstvenici su u nove istraživanju ispitali koliko je isplativo komercijalno uzgajati pitome i kako bi to utjecalo na okoliš u usporedbi s konvencionalnim uzgojem stoke. Rezultati su bili obećavajući: zmije su brzo rasle, čak i kada nisu jele te su imale dobar omjer mesnog sadržaja u odnosu na konzumiranu hranu (koja je uključivala piletinu i glodavce).
Dodatno, pitone se moglo hraniti i otpadnim proteinima iz drugih mesnih industrija. "Pitoni prilikom posta mogu regulirati metaboličke procese i održavati tjelesnu kondiciju, što povećava sigurnost dostupnosti hrane u nestabilnim okolnostima. To znači da bi uzgoj pitona mogao biti fleksibilan i učinkovit odgovor na globalnu nesigurnost hrane", rekao je herpetolog Daniel Natusch sa Sveučilišta Macquarie u Australiji.
Zmije mogu postiti nekoliko mjeseci bez puno gubitka tjelesne mase
Natusch i njegovi kolege su više od 12 mjeseci promatrali uzgoj dvije vrste pitona (Malayopython reticulatus i Python bivittatus) na farmama u Tajlandu i Vijetnamu. Otkrili su da je omjer konzumirane hrane i proizvedenog mesa (pri čemu manji broj znači veću učinkovitost) iznosio 1.2, u usporedbi s 1.5 za lososa, 2.8 za perad, 6.0 za svinjetinu i 10.0 za govedinu.
Zmije mogu postiti nekoliko mjeseci bez puno gubitka tjelesne mase, što ih čini idealnim za uzgoj u uvjetima u kojima nisu zajamčene zalihe hrane - što je, nažalost, vrlo česti slučaj diljem svijeta, piše Science Alert.
Pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor hrane
Naravno, mala je vjerojatnost da će se u trgovinama ubrzo pojaviti posebne police sa zmijskim mesom, ali rezultati studije pokazuju da bi ove životinje mogle biti pouzdan i ekološki prihvatljiv izvor hrane.
Tu je i pitanje "gurmanstva", odnosno toga koliko je zapravo ukusno meso pitona. "Kada tu pribrojimo i strah koji ljudi imaju spram zmija, moglo bi proći neko vrijeme prije nego što se na globalnoj razini prepozna poljoprivredni potencijal pitona", navode znanstvenici.
Istraživanje naziva Python farming as a flexible and efficient form of agricultural food security objavljeno je u časopisu Scientific Reports.