Iako europske zemlje po ukupnoj vojnoj potrošnji nadmašuju Rusiju i prestigle su Kinu, njihovi obrambeni napori potkopani su udvostručenim projektima, rascjepkanom industrijom i neuspjelim suradnjama. Zbog toga regija ne uspijeva izvući maksimum iz svojih ulaganja, a ambiciozni paneuropski projekt razvoja nevidljivog borbenog zrakoplova postao je simbol tog problema.
Projekt Budućeg borbenog zračnog sustava (FCAS), koji zajednički vode Francuska, Njemačka i Španjolska, trebao je rezultirati zrakoplovom nove generacije koji bi parirao najnovijim američkim, kineskim i ruskim modelima. Umjesto toga, pretvorio se u borbu za prevlast između obrambenih divova, francuskog Dassault Aviationa i paneuropskog Airbusa, a time i između Pariza i Berlina. Sve strane sada preispituju budućnost projekta.
FCAS je zamišljen kao borbeni zrakoplov šeste generacije, napredniji čak i od američkog F-35. Osim napredne nevidljivosti, trebao bi koristiti umjetnu inteligenciju i letjeti u koordinaciji s rojevima dronova.
No, projekt je zapeo prošle godine kada je Dassault zatražio vodeću ulogu u razvoju i konstrukciji, tvrdeći da ima najbolje reference. Izvršni direktor Eric Trappier inzistirao je na jasnom vodstvu i pravu na odabir podizvođača.
Airbus, čiji se obrambeni sektor velikim dijelom nalazi u Njemačkoj, uzvratio je na te zahtjeve, a njemački političari i sindikati postali su sve nestrpljiviji. Njemački ministar obrane Boris Pistorius prošlog je tjedna izjavio kako "ne bi bio kraj svijeta" ako se projekt ne nastavi. "Nijemci žele surađivati, ali im je dosta da ih Francuzi guraju u stranu", komentirao je Nick Cunningham, obrambeni analitičar u tvrtki Agency Partners.
Propast suradnje na ovom projektu simptom je šireg europskog problema. Glavni gradovi često daju prednost nacionalnim tvrtkama, zbog čega oružane snage diljem Europe pate od preklapanja sustava, nekompatibilnosti i visokih cijena uzrokovanih nedostatkom ekonomije razmjera.
Prema studiji instituta Milken i konzultantske tvrtke Oliver Wyman, vojna potrošnja članica EU, Ujedinjenog Kraljevstva i Norveške mogla bi do 2030. dosegnuti između 890 milijardi i bilijun dolara, što je više od 832,3 milijarde dolara koliko je SAD potrošio prošle godine.
Ipak, veći dio te potrošnje ostaje isključivo nacionalan. Godine 2022. zajednička nabava činila je manje od petine ukupne potrošnje na obrambenu opremu u EU.
Posljedice su višestruke. Europa ima mnogo suvišnih vojnih izdataka i manje ulaže u istraživanje od drugih. U SAD-u su 2023. godine istraživanje i razvoj činili 16% ukupne vojne potrošnje, dok je u Europi taj udio godinu ranije iznosio samo 4,5%. To dovodi i do nedostatka standardizacije, što je problem za vojske koje bi trebale djelovati zajedno. Primjerice, europske zemlje isporučile su Ukrajini 11 različitih tipova haubica koje koriste isti kalibar streljiva od 155 mm.
Borbeni zrakoplovi su među najskupljim oružjem, a Europa trenutno proizvodi tri različita tipa, pri čemu su svi generacijski iza američkih, kineskih i ruskih modela. FCAS je trebao popuniti tu prazninu. Neki prekogranični projekti uspijevaju, no prečesto završavaju u svađama oko specifikacija ili podjele posla. Francuska se svojedobno povukla iz projekta Eurofighter, dok su zajednički napori na razvoju drona i tenka odgođeni.
U nekim slučajevima Francuska, drugi najveći svjetski izvoznik oružja, okrivljuje se za ometanje suradnje. Talijanski Leonardo odustao je od razvoja tenka s francusko-njemačkom tvrtkom KNDS jer mu nije ponuđen dovoljan udio u projektu. Slično, francusko protivljenje navodno je spriječilo ulazak njemačkog proizvođača satelita OHB u svemirski projekt Bromo.
S druge strane, postoje i uspješni modeli. Projekt konkurentskog nevidljivog lovca koji vode Velika Britanija, Italija i Japan mogao bi biti isporučen za desetak godina. Proizvođač projektila MBDA, u vlasništvu britanskog BAE Systems, Airbusa i talijanskog Leonarda, često se navodi kao primjer funkcionalne europske obrambene tvrtke.
Unatoč prijeporima, analitičari se slažu da Europa mora pronaći način za uspješnu suradnju ako želi postati snažan stup NATO-a. "Zajednička suradnja je nužna. Riječ je o učinkovitom trošenju novca poreznih obveznika i vjerodostojnosti europske obrane u suočavanju s prijetnjama", rekao je Jean-Paul Alary, izvršni direktor KNDS-a.
Neki projekti, poput razvoja tenka i projektila dugog dometa, tiho napreduju. Britanski ministar obrane John Healey u petak je, govoreći o britansko-njemačkoj suradnji na hipersoničnom projektilu, izjavio: "Moramo udružiti jedinstvene tehničke i industrijske sposobnosti naših dviju zemalja".
Jedan od modela je i udruživanje razvojnih proračuna, dok nacionalne tvrtke zadržavaju proizvodnju. Talijanski Fincantieri i francuska Naval Group tako su zajedno dizajnirali fregatu koja se proizvodi u njihovim brodogradilištima. To ne vodi konsolidaciji industrije, ali stvara učinkovitost. "Ovdje bi cilj trebala biti defragmentacija", zaključio je Pierroberto Folgiero, izvršni direktor Fincantierija.