u najstarijoj osječkoj župnoj crkvi sv. mihaela riznica vrijednih starih instrumenata

Najstarija osječka župna crkva sv. Mihaela u Tvrđi, građena od godine 1725. do 1770., čije je obnova u tijeku, riznica je vrlo vrijednih starih instrumenata, physharmonike graditelja Petera Titza iz Beča (polovica 19. stoljeća) i orgulja poznatoga graditelja iz Apatina Johanna Fischera iz godine 1830.

Ono što je posebice važno, istaknula je muzikologinja, prof. na osječkome Pedagoškom fakultetu Branka Ban, u Nizozemskoj ima samo nekoliko primjeraka physharmonike tog cijenjenog proizvođača, a u SAD-u samo jedan primjerak, koji je izgradio ´Peter Titz in Wien´, ali ti instrumenti ne sviraju.

Physharmonika ´Peter Titz in Wien´ u župnoj crkvi sv. Mihaela u osječkoj Tvrđi rijedak je primjerak koji ima veliku povijesnu vrijednost i jedini je takav instrument u svijetu koji svira. Budući da, upozorila je prof. Ban, predstavlja kulturno blago povijesne osječke jezgre Tvrđe, Osijeka i Hrvatske, treba ga sačuvati i restaurirati. I danas, oko 150 godina nakon izgradnje, osječka physharmonika impresionira svojim zvukom.

Sama riječ physharmonika dolazi od grčke riječi physa, što znači mijeh, i mnogo govori o načinu rada i mehanici glazbala, objasnila je prof. Branka Ban. Kako je sačuvano vrlo malo takvih instrumenta, koji su obilježje crkvene glazbe 19. i početka 20. stoljeća, ´danas ponovno raste zanimanje za harmonije i glazbala tipa physharmonike´, rekla je prof. Ban i dodala kako se diljem svijeta osnivaju udruge kojima je svrha pronaći, registrirati i restaurirati vrijedna glazbala.

Orgulje koje je u Osijeku godine 1830. izgradio poznati apatinski graditelj Johann Fischer najstarije su i jedine barokne orgulje u tom gradu, i među starijima u Hrvatskoj. Ono što znamo, rekla je prof. Ban, jest da su ´u tadašnjoj Hrvatskoj bile treće po veličini, najveće u Slavoniji i Srijemu, i mogle su se mjeriti s dostignućima majstora sličnih stilskih usmjerenja u susjednoj Austriji i Češkoj´.

Orgulje u crkvi sv. Mihaela ´po bidermajerskoj eleganciji svojega kućišta i danas su likovni i stilski ukras najstarije osječke crkve´.

Vrijeme je da se orgulje koje ne sviraju ´vrate u drugi život i da opet budu kraljice instrumenata koje sviraju i žive´. U osječkoj Tvrđi crkveni glazbeni život nekad je bio vrlo bogat, što se može vratiti jer je Tvrđa povijesno bogatstvo, rekla je prof. Ban.

Velečasni Ivica Vidaković, dekan Osječkog dekanata i župnik Župe sv. Michaela u Tvrđi, koja se već nekoliko godina obnavlja, istaknuo je kako slijedi restauracija i obnova vrijednih glazbala u najstarijoj osječkoj crkvi. U projekt restauracije physharmonike (preteče harmonija) uključena je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, u obnovu rijetkih orgulja Ministarstvo kulture, a sudjelovat će i grad Osijek i Osječko-baranjska županija.