Gordan Lukač, stručni savjetnik Parka, ocjenjuje da supovi ne nestaju zbog alpinizma po kojem je Paklenica poznata, ali da se suri orao, orao zmijar, sivi sokol, ušara i gavran povlače prema mirnijim dijelovima Paklenice gdje ih penjači manje uznemiruju.
Po Lukačevim riječima položaj supova je znatno ozbiljniji. Sve manje stoke kojom se supovi hrane i ilegalna trovanja vukova, koja poduzimaju vlasnici stada, vjerojatniji su uzroci izumiranja supova. Zbog toga se njihov broj od 1996. do 2003. smanjio za najmanje 75 parova.
Tomu se pribraja okolnost da su neke vrste najbližih supovih rođaka u jugoistočnoj Aziji uvelike prorijeđene zbog zaraznih bolesti.
Održavanje hranilišta za supove i zabrana alpinizma u dijelovima Male Paklenice pridonijeli su zadržavanju supova dvije godine, no alpinizam ih nije uništio, jer su penjači i supovi bili u suživotu 60 godina, zaključuje Lukač u Pakleničkom zborniku.
Hrvatska je po bogatstvu i raznolikosti ptičjih vrsta među prvima u Europi, po zaštiti među najvažnijim, ali se samo 40 posto ptica u Hrvatskoj smatra sigurnim.
Od 375 ptičjih vrsta u Hrvatskoj gotovo je polovica ugrožena, od toga 88 vrsta pripada višim kategorijama ugroženosti.
Među ugroženima najviše je gnjezdarica (77) i negnjezdarica (18), a sedam ih pripada objema skupinama, navodi se u Crvenoj knjizi ugroženih ptica Hrvatske autora Dragana Radovića, Jelene Kralj, Vesne Tutiš i Davora Ćikovića.