Blaškićev branitelj Anto Nobilo nije želio procjenjivati mogući ishod rasprave, koja započinje 8. prosinca, a na kojoj bi se tijekom prvog tjedna trebali izvesti novi svjedoci obrane i dokazi obje strane, a potom, tjedan kasnije, i završne riječi.
Na kraju rasprave Žalbenom bi se vijeću trebao obratiti i sam Blaškić.
Nobilo je kazao kako će kao svjedoke obrane, uglavnom zaštićena identiteta, izvesti pripadnike međunarodnih snaga te zaraćenih strana u BiH.
Žalbeno vijeće dozvolilo je obrani izvođenje novih 73 dokaza i šest svjedoka, dok će tužiteljstvo moći izvesti 30-ak protudokaza.
Dokaze, koji su bili nedostupni tijekom suđenja, obrana je podnijela Žalbenom vijeću u tri navrata u 2001. i 2002. zatraživši njihovo uvođenje temeljem kriterija olakotnih ili oslobađajućih dokaza.
Žalbeno vijeće, izdvajajući prošle godine 73 dokaza obrane kao prihvatljiva u žalbenom dijelu postupka, ocijenilo je da su "relevantni, vjerodostojni i takvi da bi mogli pokazati da je presuda bila neutemeljena".
Novi dokazi obrane potječu iz tri izvora - arhiva HVO-a koji su ležali nedostupni obrani u HIS-u do smjene vlasti, zatim iz ureda predsjednika RH, te iz haškog tužiteljstva koje ih je pronašlo u arhivu Armije BiH.
Obrana Blaškića je u žalbi zatražila njegovo oslobađanje od svih optužba jer drži da novootkriveni dokazi, koje su zatajili kako bivša hrvatska vlast, tako i haško tužiteljstvo, nedvojbeno pokazuju njegovu nevinost. Među tim dokumentima su i brojna obavještajna izvješća koja je šef HIS-a Miroslav Tuđman izradio za svog oca o događajima u Srednjoj Bosni a koji, kako piše u žalbi, pokazuju da su Dario Kordić, Ignac Koštroman, Ante Slišković, Paško Ljubičić i Vlado Ćosić odgovorni za zločin u Ahmićima koji je izvela 4. bojna vojne policije.
Na raspravi pred Žalbenim vijećem koncem prošle godine, posvećenoj pitanju novih dokaza obrane, branitelji generala Blaškića i tužiteljstvo suprostavili su mišljenja o tome opravdavaju li novi dokazi obrane pokretanje novog suđenja za neke ili sve točke optužnice.
Ti dokazi, argumentirala je u studenome prošle godine pred Žalbenim vijećem Haškog suda obrana, utvrđuju drugačije činjenično stanje, a njihova nedostupnost kako obrani tako i sudskom vijeću u vrijeme prvostupanjskog postupka, zbog nesuradnje Hrvatske i BiH koje ih nisu stavile na raspolaganje, dovela je u pitanje i pravičnost samog suđenja na kojem je Blaškiću izrečena kazna od 45 godina zatvora.
Citirajući prvostupanjsku presudu u kojoj je dovedeno u pitanje postojanje ključnog dokaza na koji se pozivala obrana, a nije ga uvela u postupak - izvješće SIS-a o istrazi zločina u Ahmićima, Blaškićev branitelj Rusell Haymann je poručio: "Sada imamo izvješće... Zamislite kako bi suđenje drugačije izgledalo da smo ga mogli dobiti".
Haymann je kazao kako čvrsto vjeruje da je Blaškić od 45 godina njih 40 dobio - za Ahmiće.
Haško je tužiteljstvo na sjednici poručilo da novo suđenje u predmetu "Blaškić" nije opravdano u ovoj fazi postupka jer po njima novi dokazi obrane ne mijenjaju temeljne postavke presude, procijenivši da bi Žalbenom vijeću trebalo do četiri tjedna da sasluša 10-ak svjedoka obje strane i razmotri nove dokaze, od čega obrane 50, a tužiteljskih oko stotinu, na temelju kojih bi donijelo odluku o Blaškićevoj žalbi.
Žalbeno vijeće na kraju je prihvatilo šest svjedoka obrane i 73 dokaza, te oko 30 dokaza tužitelja.
Prvostupanjsko vijeće Haškog suda 3. ožujka 2000. proglasilo je Blaškića krivim i osudilo na 45 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Lašvanskoj dolini od polovice 1992. do 1994., od kojih je najteži pokolj muslimana sela Ahmići u travnju 1993. godine.
Blaškić je u pritvoru od 1. travnja 1996. godine bez pravomoćne presude.