Spiker Radio-Zagreba bio je od 1967. do 1990., a nakon prvih demokratskih izbora postao je ravnateljem Hrvatskoga radija i tu dužnost obavljao je do 2000., kad postaje savjetnikom ravnatelja HRT.
Prve tekstove Bakarić je tiskao u "Poletu" (1959.), a prva mu je knjiga - roman "Kako je umro grad" objavljena 1966.
Napisao je niz pripovjednih tekstova, objavljenih u knjizi "Mrtva priroda s pticom" (1997.), i znatan broj prikaza knjiga.
Autor je velikog broja dramskih tekstova za radio i televiziju, među kojima su najpoznatiji "Njezino veličanstvo ljubav" (1969.), "Rasap" (1971.) i "Vrijeme buđenja" (1973.). U tim djelima, kao ističu književni kritičari, oblikuje središnji tematski strukturni sloj svojega književnoga djela - egzistencijalnu tjeskobu hrvatskoga intelektualca izbačenoga iz svijeta djelovanja.
Bakarić je za kazalište počeo pisati 1969., a do kraja sedamdesetih središnja je tema tih njegovih djela bila Hrvatsko proljeće. Najveći uspjeh doživljava dramom u tri čina "Smrt Stjepana Radića", praizvedenom 1971. i objavljenoj u knjizi "Hrvatski triptih" (1988.).
Nakon dugogodišnje šutnje početkom devedesetih ponovno počinje pisati za kazalište, a iz toga razdoblja najpoznatija mu je tragična ratna priča u sedam prizora "Hasanaga".