Screenshot: YouTube
JUSTIN Payne dane provodi betonirajući po predgrađima Toronta, ali gotovo svaki drugi radni sat posegne za svojim pametnim telefonom pa se pretvara da je maleni dječak ili djevojčica. Dvadesetosmogodišnjak sebe smatra osvetnikom, lovcem na pedofile, i kaže da učestalo nailazi na seksualne grabežljivce.
Prema njemu, razmjene brzo postaju seksualne, pa ga muškarci pitaju je li djevica i traže gole fotografije. Payne ih ne sluša; on ima nekolicinu fotografija potpuno obučene djece svojih prijatelja koje koristi za lažno predstavljanje i kreiranje profila. S druge strane, kaže, njegovi se sugovornici nimalo ne ustručavaju.
"Počinju bez majice, a onda šalju slike penisa," rekao je novinaru Vicea i pokazao niz fotografskih dozaka za svoje tvrdnje dok su se zajedno vozili gradom u automobilu opremljenom alatima za njegov poduhvat. Tu su žice, naočale za špijuniranje sa skrivenom kamerom, prijenosno računalo sa softverom koji omogućava izmjenu glasa odrasle osobe u dječji i slično.
Payne svoje "žrtve u potrazi za žrtvama" mami na javna, ali prazna mjesta, gdje ih suočava s prikupljenim dokazima, a sve skupa snima i postavlja na YouTube.
"Ja idem za njima na temelju jesu li nešto napravili prije ili je riječ o njihovoj fantaziji," kaže.
Lov bez pravila gdje pravila postoje
Payne svoja otkrića uobičajeno javlja policiji, ali to ne rezultira istragama, zbog čega je frustriran. On je uvjeren da policija ovih dana službeno traga za osumnjičenim za napad na dijete kojeg je već snimio svojom kamerom. "Oni nisu napravili ništa. Zato su ljudi sretni kad se pojavi netko poput mene, jer nema pravila".
No, pravila ima, kaže detektivka Kim Gross iz jedince za suzbijanje iskorištavanja djece u Torontu. Netko neuvježban poput Paynea može ukaljati postupak prikupljanja dokaza potrebnih za podizanje optužnice ili, gore, izmijeniti taktike koje koriste grabežljivci.
"Oni su upoznati s tehnikom te osobe," rekla je Gross za Vice. "Što ako ih on preplaši tako jako da ih mi nikad nećemo uhvatiti?"
Kad slične akcije provodi jedan od 17 policajaca iz njene jedince, oni pažljivo planiraju svaki korak kako bi bio usklađen sa zakonom. Primjerice, ako policajac pokuša nekog navesti ili ohrabriti na zločin koji možda ne bi počinio, to se prihvaća kao kršenje Povelje prava. Iako se divi dobrim namjerama Paynea, Gross kaže da je potencijal da će njegove osvetničke akcije biti izvan protokola velik. Čak i ako njegove akcije dovedu do uhićenja dobar odvjetnik obrane ih može "rastrgati na komadiće" ugrožavajući slučaj. "Zar ne bi bilo bolje da osoba završi u zatvoru?," pita Gross.
"Teško je izbrisati što se stavi na internet"
Prema mišljenju odvjetnika Aruna Mainija, osvetnički pohodi Paynea imaju nekolicinu potencijalnih zakonskih i društvenih implikacija. Otkrivanje nečijeg identiteta je kršenje privatnosti pa bi se on mogao naći predmetom tužbe zbog klevete. Upitna je i korisnost njegovih video dokaza na sudu "jer oni nisu prikupljeni od policije zbog čega bi se na sudu mogao pojaviti argument da je riječ o onom što se zove 'zloupotreba postupka,'" rekao je.
Maini kaže i da postoji opasnost od "javnog linča" ako netko od sljedbenika Paynea prepozna osobu optuženu za pedofiliju.
Odvjetnik je naveo i slučaj Cliffa Forda, koji je prošle godine proglašen herojem jer je preuzeo ulogu svoje kćeri mlađe od 10 godina da bi prikupio informacije o muškarcu koji se "motao oko nje". Ford je tada medijima rekao da mu je prvi instinkt bio da grabežljivcu spali kuću, ali je istragu radije predao policiji, a pedofil je na kraju dobio 22-godišnju zatvorsku kaznu. "No, nemaju svi takvu samokontrolu," kaže Maini.
U Ujedinjenom Kraljevstvu ljudi koji su optuženi kao seksualni grabežljivci djece online često završe pretučeni, primaju smrtne prijetnje, predmet su vandalizma zbog čega se na koncu skrivaju, čak i ako nema formalne optužnice. "Teško je izbrisati ono što se stavi na internet," podsjeća odvjetnik.
Payne nije zabrinut da bi nekog mogao krivo optužiti jer prije sučeljavanja pažljivo prikuplja i pohranjuje informacije. Čini se i da ne brine previše o svojoj sigurnosti, iako je njegova majka zabrinuta jer na "misije" kreće sam. Sličn razmišlja i detektivka Gross. "On ide naslijepo, neki od ovih su okrutni ljudi, grabežljivci. Ti nikad ne znaš s kim bi se mogao susresti".
Takvi strahovi nisu neopravdani, kaže Payne, koji se trudi izbjeći fizičke okršaje ali mu se već dogodilo da se našao "pod kotačima i na krovu automobila" osobe koja je odlučila pobjeći.
Tjeskoba i depresija
Nejasno je otkud Paynu poriv i motiv za aktivnost koju očito smatra javnom službom. On je imao teško djetinjstvo, odrastao je u "prljavo siromašnom" okruženju s dvojicom braće u parku za prikolice u New Glasgowu, Nova Škotska.
Payne priznaje da je patio od tjeskobe i depresije, puno se tukao zbog čega je ponekad morala intervenirati policija. Kad je ušao u tinejdžerske godine počeo se rezati po tijelu i dvaput je pokušao samoubojstvo – jednom vješanjem, a drugi put gutanjem tableta koje je njegova majka koristila za liječenje artritisa. Osvetnik kaže da je djevičanstvo izgubio u 14 godini, seksom sa ženom u 40-im koja se u njegov krevet ušuljala nakon tuluma.
On se sa 18 godina preselio u Ontario s majkom i jednim bratom, a na hvatanje pedofila ga je inspirirala televizijska serija "Kako uhvatiti grabežljivca" u kojoj se Chris Hansen i njegov tim na internetu predstavljaju kao tinejdžeri da bi istražili pedofile. Payne je prije godinu i pol odlučio pokušati nešto slično i uskoro zaslužio pohvale za videozapise koje postavlja online.
"Puno je ljudi reklo, 'nastavi dalje, nemoj sati', i ja sam nekako pronašao ritam".
Vuk samotnjak
Payne je vuk samotnjak, rijetko se zabavlja i pati od snažnih napada tjeskobe. Ponekad, kaže, sjedi u trgovačkom centru usred gužve, samo da bi sebi dokazao kako to može podnijeti. Hvatanje pedofila nisu jedini video materijali koje postavlja na internet, pa tamo ima i serija zapisa u kojima razbija svari. On očito nalazi zadovoljstvo u broju lajkova koji nerijetko dosežu nekoliko tisuća, kaže da želi biti glumac, a novinar Vicea piše da se čini kako mu pažnja godi.
Payne se do danas suočio s oko 150 ljudi koje je namamio pretvarajući se da je dijete i postupno stekao vjerne sljedbenike koji prate njegove akcije. Dio pratitelja njegovog rada je i sam bio žrtva seksualnih napada, među njima je 26-godišnja Alycha Reda, koja je kao tinejdžerka pretrpjela zlostavljanje u Kingstonu.
Ona kaže da podržava Paynea jer on daje rezultate koji se čine nedostižnima u kaznenom i pravosudnom sustavu. "Vi njega ne vidite da ide van i tuče pedofile, vi ga vidite kako ih razotkriva kamerom," rekla je. "Mi govorimo o njih 20 do 30 u razdoblju od jednog mjeseca. Može li policija uhvatiti toliki broj u mjesecu. Ne. Niti prbližno".
Detektivka Gross pak nije niti najmanje iznenađena količinom interesa koju Payne izaziva svojim
online izazovima grabežljivcima. "Ja bih svakog od svojih policajaca čitav dan mogla zaposliti na razgovorima s pedofilima. Broj ljudi koje pokazuje interes prema djeci je kolosalan".
"Šokiram roditelje da se useru"
Payne kaže da, osim sramoćenja pohotnih muškaraca, pokušava podići svijest o tome koliko je djecu lagano namamiti online. "Ja pokušavam šokirati roditelje da se useru," rekao je. "Najbitnija je stvar pokazati da se to događa na području na kojem oni misle da toga nema".
Čini se da je to jedan od njegovih glavnih motiva, piše Vice, iako aktivnost očito ima utjecaja na njegovo mentalno zdravlje. On se čuje sa stotinama žrtava seksualnih napada, nedavno je razgovarao s jednom koju je zlostavljao otac, zbog čega ponekad zaplače dok sjedi sam u automobilu.
"Muka mi je većinu vremena," kaže, i dodaje da zbog svega ne može imati odnose sa ženama jer "uvijek misli o posljednjoj osobi s kojom je razgovarao ili liku s kojim se treba sastati."
"Ja sam razmišljao da odem i sve ovo ostavim iza sebe. Ali onda pomislim na sve ljude koje bi iznevjerio."