Žene (i muškarci) koji zadovolje tražene uvjete proći će 164 sata teorijske i praktične naobrazbe po programu koji će verificirati Ministarstvo prosvjete i športa, te će kao obrtnici moći potpisati ugovor s Državnim zavodom i roditeljima o cijeni i uvjetima rada.
Prve školovane dadilje mogle bi početi s radom u svibnju, a njihov bi rad nadzirale nadležne institucije.
Njegovateljice bi slobodno formirale cijenu svojih usluga, ovisno o vremenu rada, no optimalna bi cijena za svakodnevnu skrb, uključujući i troškove prehrane djeteta, iznosila 2.000 kuna mjesečno, procjenjuju u Zavodu.
´Cijena čuvanja djece ne bi trebala biti veća od one na crnom tržištu, dakle od 1.500 do 2.000 kuna, ovisno o vremenu i uvjetima rada, no problem je kako regulirati uplatu doprinosa za njegovateljice´, kaže pomoćnica ravnateljice Državnog zavoda Dejana Bouillet.
Smatramo da bi te troškove trebala sufinancirati lokalna samoupravu u istom postotku kao i cijenu vrtića, no nemamo pravne mehanizme da nekoga ´prisilimo´ na plaćanje doprinosa, kaže Bouillet.
´Projekt dadilja´ dio je mjera Nacionalne obiteljske politike kojima se nastoji omogućiti zaposlenim roditeljima usklađivanje poslovnih i obiteljskih obveza tako da država, zbog nedostatnog broja vrtića i ´baka-servisa´, organizira neke nove oblike stručne skrbi o djeci.
Koliki je interes roditelja za to može se pretpostaviti na osnovu brojnih oglasa u novinama u kojima se traži i nudi čuvanje djece, te činjenice da je samo 35 posto djece od tri do sedam godina smješteno u vrtić, dok jaslice mogu primiti jedva 15 posto djece do tri godine.
Osim toga, radno vrijeme vrtića često nije prilagođeno radnom vremenu roditelja.
Poseban su problem dojenčad od šest mjeseci do godine dana čiji se smještaj u jaslice u praksi provodi samo iznimno jer je teško provediv i skup.
Mjesečna cijena smještaja šestomjesečnog djeteta stoji oko 5.000 kuna, a otežavajuća je okolnost što tako mala djeca zbog boravka u grupi jako često pobolijevaju.
Roditeljima se zasad ne nudi primjeren institucionalni smještaj za tu djecu, a zaposlenim majkama jedina je alternativa ostati kod kuće i za to vrijeme primati mjesečnu naknadu od 1.600 kuna, što je nedovoljno i za osnovne troškove.
U Nacionalnoj obiteljskoj politici, međutim, ne predviđa se povećanje roditeljskih naknada ´u dogledno vrijeme´ zbog materijalnih mogućnosti društva, ali se planira zadržavanje postojećih prava i njihovo ´dugoročno širenje´.
U Zavodu ističu da za djecu mlađu od godine dana nije opravdano odvajanje od roditelja, no dadilje bi barem donekle zamijenile skrb roditelja za dojenčad, iako nikad u cijelosti.
Jedna bi dadilja mogla brinuti o najviše troje djece dojenačke dobi i najviše petero djece predškolske dobi.
Prvi tečaj za dadilje financirat će Zavod, dok bi kasnije u tome mogao sudjelovati Hrvatski zavod za zapošljavanje, te Ministarstvo za obrt, malo i srednje poduzetništvo.
U Zavodu procjenjuju da ima puno zainteresiranih za taj projekt jer je krajem prošle godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje bilo 852 nezaposlenih odgojitelja, 1.028 nastavnika razredne nastave, te 459 osoba s visokom spremom društveno-humanističkog smjera.