Foto: FaH/Index/Wikipedia
>> Zašto vodeći svjetski mediji o Praljku govore jedno, a hrvatski nešto sasvim drugo?
Tim povodom obratili smo se kolumnistu Indexa, dr. sc. Pavelu Gregoriću s Instituta za filozofiju, trenutno na istraživačkom boravku na Sveučilištu u Göteborgu, koji priprema novi hrvatski prijevod Platonove i Ksenofontove "Sokratove obrane".
Gregorića smo zamolili da prokomentira usporedbu generala Praljka sa Sokratom koju ovih dana nalazimo posvuda, na televiziji, u novinama i na društvenim mrežama.
Postoje sličnosti, ali i jedna ključna razlika
"Smatram da je usporedba generala Praljka sa Sokratom u osnovi pogrešna, iako nije neosnovana. Obojica su za sebe smatrali da su nepravedno osuđeni u sudskom procesu. Obojica su ispili otrov na koncu procesa. Obojica su ispijanje otrova smatrali moralnim činom. Obojica su se istaknuli hrabrošću u ratu. Obojica su imali doticaja s filozofijom – jedan ju je živio, a drugi studirao. Obojica su bili umjetnici – Sokrat je po zanimanju bio kipar, a Praljak kazališni redatelj. I obojica su imali sijedu bradu.
Međutim, dok je Praljak optužen za udruženi zločinački pothvat i osuđen na 20 godina zatvora, Sokrat je optužen za kvarenje mladeži i nepoštivanje bogova te je osuđen na smrt. Atenski zakon predviđao je dvije mogućnosti izvršenja smrtne kazne: časnija mogućnost bila je da si optuženi sam oduzme život ispijanjem otrova od kukute, dok je nečasnija mogućnost bila pogubljenje bacanjem niz liticu. Sokrat se odlučio za časniju mogućnost, čime je pokazao svoju hrabrost i privrženost zakonu. On je popio otrov kao što je zakon nalagao. General Praljak nije popio otrov zato što je zakon to nalagao nego zato što se nije slagao s presudom", tumači Gregorić.
"Sokrat potvrdio da zakone trebamo poštovati, čak i kad nam se presude čine nepravednima"
"Sokrat je ispijanjem otrova potvrdio svoje stajalište da zakone uvijek trebamo poštovati, čak i kad nam se presude čine nepravednima. Praljak je ispijanjem otrova htio potvrditi svoje stajalište da je presuda nepravedna, te je odaslao poruku da zakone ne trebamo poštovati kad nam se presude čine nepravednima. Štoviše, da bi svojim dramatičnim činom mogao potvrditi svoje stajalište o nepravednosti presude, Praljak je morao prekršiti zakon unošenjem bočice s otrovom u sudnicu.
Usporedba generala Praljka sa Sokratom, dakle, pogrešna je u jednom ključnom momentu, a to je odnos prema zakonu. Sokrat je bio legalist. Smatrao je da se zakonima uvijek treba pokoravati i to je svoje načelo dosljedno provodio cijeli život. Osim ispijanjem otrova u skladu sa zakonom, Sokratovu dosljednost u pokoravanju zakonima možemo ilustrirati još dvama događajima. Nakon bitke kod Arginuskih otoka 406. godine pr. n. e., atenski vojskovođe nisu uspjeli pokupiti tijela mrtvih suboraca zbog olujnog nevremena. Kad je ta vijest stigla do Atene, ljutito mnoštvo zahtijevalo je da se desetoricu vojskovođa skupno osudi na smrt. Sokrat se jedini suprotstavio ostrašćenoj gomili, podsjećajući da za skupnu osudu nema zakonskog uporišta (Platon, "Sokratova obrana", 32a8-c3). Sedam godina kasnije, odnosno nekoliko dana prije nego što je Sokrat morao umrijeti, prijatelji su mu organizirali bijeg iz tamnice. Potkupili su stražare i dogovorili Sokratov bijeg iz Atene. No on je to odbio učiniti, tvrdeći kako "nikada nije ispravno niti činiti nepravdu niti na nepravdu uzvraćati nepravdom, a niti se po pretrpljenom zlu braniti uzvraćanjem zla" (Platon, "Kriton", 49d7-9).
Čini se, dakle, da je Sokratova poruka s ispijanjem otrova bila posve drukčija od poruke generala Praljka. Zato njihovu usporedbu smatram tek površnom i u osnovi pogrešnom", zaključuje Gregorić.
Želite li momentalno primiti obavijest o svakom objavljenom članku vezanom uz Slobodana Praljka ili Haški sud, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tagove: Slobodan Praljak, Haški sud.
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.