Foto: Index
SLUŽBENO smo krenuli putem uvođenja eura. Što je odlično. Možda i najbolja stvar nakon ulaska u EU koja se događa Hrvatskoj. Jer i ovo malo reda što imamo – imamo upravo radi toga što smo ušli u Europsku uniju. Pa čak i u NATO.
Neki će kmečati kako gubimo monetarni suverenitet – pa da takvima bude jasno: zemlju su rasprodali oni što su zastavama mahali i držali ruku na srcu. Prodano je, za male pare, sve što je vrijedilo: Nijemcima, Mađarima i ostalima. Uz himnu, grb i priče o velikom hrvatstvu, upravo od Velikih Hrvata i Velikih Vjernika (u smislu da su vjeru spoznali kada je to postalo oportuno, negdje od 1990. naovamo), rasprodana je cijela država, od telekoma do naftne industrije. Pa je stoga i valuta takve rasprodane države običan, malo bolje isprintani papir. Tko ne vjeruje, neka pokuša platiti negdje u Africi ili Aziji s kunama, eurima i američkim dolarima. Javite što tamo smatraju novcem, a što papirom. Kakav suverenitet?
Razne naknade za promjenu valute, mjenjačke provizije i uzimanje razlike u džep, od uzimanja države do onih što naplaćuju cestarinu, nestat će – koristit ćemo istu valutu kao i ostatak Europe, ili barem njen veći dio. Izvoznici se više neće morati gnjaviti oko tečaja jer će tečaj biti u eurima. Pa ako imaš sposobnost raditi i izvoziti – tečajne razlike prema ogromnom eurotržištu više neće biti prepreka.
Moći ćemo lako uspoređivati i cijene i plaće
Svatko će moći vrlo lagano usporediti cijene u hrvatskim, slovenskim i austrijskim trgovinama ili usporediti naše cijene s onima na Amazonu. Pa ako hrvatska trgovina prodaje par eura skuplje nego slovenska ili skuplje nego što se roba može naručiti online – onda ćemo kupovati u Sloveniji ili naručiti online. Može se to i danas, ali je trebalo puno više računati. Trgovci će malo kmečati zbog toga, ali njihov problem, neka spuste cijene na njemačku razinu ili od države zatraže niže poreze.
Odlazak kune napokon će riješiti dosta problema u bankama jer imat ćemo samo jednu vrstu kredita – onu u eurima. Valutni rizik nestaje. Možda ćemo onda moći pitati i banke zašto su nam kamate triput veće nego u Njemačkoj. Nadalje, više neće biti promjene tečaja tijekom godine pa nećete morati objašnjavati gostima da je apartman nešto poskupio jer se u pola godine otkada ste ga oglasili i otkada je došla rezervacija promijenio tečaj. Većina turista će moći trošiti u "svojoj“ valuti, pa stoga je to povoljno za našu glavnu gospodarsku granu – sezonski turizam.
Što je još bolje – plaću ćete primati u eurima, pa će vam postati sasvim jasno koliko ste jadni u odnosu na kolegu iz Slovenije, Austrije ili Njemačke. A to je upravo ono što nama treba – da se možemo točno i bez preračunavanja usporediti s drugima. I da onda možda netko i shvati da radimo za sirotinju i da "bijesna“ plaća od 15.000 kuna iznosi ni 2000 eura, što je plaća malo iznad primanja pomoćne radne snage u razvijenim zemljama. Možda ljudi i počnu postavljati pitanja – zašto rade za tako malo novca. Zašto su nabijeni porezi na prihode koji su drugdje tek iznad socijale. I druga, za našu budućnosti ključna pitanja.
Guverner Hrvatske narodne banke će postati samo malo bolje plaćeni službenik, a pošto se ni do sada nisu nešto iskazali, prelazak na euro će predstavljati samo ostvarenje stvarnog stanja.
Hrvati nisu nikada prihvatili kunu
Uistinu, Hrvati nisu nikada prihvatili kunu, kao što nisu ni prije prihvaćali dinar – sve stalne i trajne vrijednosti, od stanova do automobila, uvijek se računalo u njemačkim markama, a poslije u eurima. Rijetko bismo čuli da je stan netko kupio za 9500 kuna kvadrat, ili polovnog Golfa za 67.000 kuna, uvijek su to euri, kao što su nekada bile marke.
U državi koja je inače potpuno eurizirana jer u eurima su nam mnogi krediti, ali i velika većina štednje i o većim iznosima razmišljamo u eurima – formalno uvođenje te valute samo će dovesti do toga da će se poštovati stvarnost – a euro je stvarnost. U ovih 27 godina u državi nismo napravili ništa značajno kako bi postala gospodarska sila, pa da njena valuta nešto vrijedi u svijetu.
Uvođenje eura možda će biti najveći uspjeh HDZ-a ovih godina. Ako naravno uspiju jer i za to treba imati odgovarajuće uvjete. Hrvatsku će ipak uključiti u niz zemalja prema kojima težimo, kada već nismo bili spremni sami napraviti od ove zemlje gospodarski snažnu državu. A i doznake djece iz inozemstva će lakše dolaziti jer kako je krenulo, od toga će trećina države živjeti.
Tuga NDH nostalgičara
Tuga će uhvatiti NDH nostalgičare jer eto nestaje kuna, naziv koji se koristio samo za vrijeme izdajnika Ante Pavelića. Kuna se pojavila 1994. nakon hrvatskog dinara, u sklopu tada popularnog modela "malo ustašama, malo partizanima“. Tko ne zna, bilo je po tadašnjim novinama, naziv valute trebao je biti kruna. Što se tiče kmečanja NDH nostalgičara, to je milina za uši, uz obavijest – ta NDH, nacistička crkotina od države propala je još 1945. Nikome i ničemu nije uzor i ne treba biti. I nikada se neće vratiti. Nacistička satelitska država NDH nema veze sa sadašnjom Hrvatskom i ne treba imati, a odlaskom kune imat će još manje.
Ova Hrvatska ima hrpu problema, ali mogu se riješiti. Uvođenje eura će nas dodatno integrirati u društvo europskih zemalja kojima pripadamo. Europi, ne Balkanu. Imamo potencijala, samo ih ne koristimo. Možda nam ta integracija pomogne da shvatimo gdje smo, kako su nas svi pretekli i kako je krajnje vrijeme da se trgnemo i ne vjerujemo onima koji kradu i rasprodaju, mašući naivnom narodu nacionalnim bojama. A narod ih slavi dok mu takvi dobacuju poluprazan tanjur graha.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala