"Služe mi za usporedbu", kaže umjetnik koji priznaje da ponekad radi portrete po narudžbi, premda je većina njegovih slika vjerskog nadahnuća.
Premda se otvoreno ne uspoređuje s Michelangelom, njegovo životno djelo još uvijek su četiri goleme freske koje je naslikao 1999. na zidovima i na svodu saborne crkve Krista Spasitelja koja se obnavlja prema starom nacrtu, pošto je prije više od šezdeset godina uništena u eksploziji, po Staljinovu nalogu.
"Te sam freske naslikao sam, kistom, bez pomoćnika. Bilo je zamorno, radio sam sedam mjeseci po četrnaest sati na dan", kaže slikar.
Za razliku od Buonarrotija koji je Posljednji sud u Sikstinskoj kapeli slikao ležeći na skeli, Nesterenko je slikao stojeći, zabačene glave kako bi vidio razmjere freske.
U umjetnosti "čovjek ništa ne može sam, Bog mu mora pomoći", kaže umjetnik. Na pitanje o svom ultraakademskom stilu, kaže da je spontano izabrao figurativno slikarstvo, ali nema ništa protiv apstraktnog. "Umjetnost može biti dobra ili loša, a ne apstraktna ili figurativna. Važna je mjera, ritam i pokret", kaže. Dok radi u svojoj radionici, uglavnom sluša CD-e s pravoslavnim napjevima, ali sluša i Franka Sinatru.
(Hina) xvrad ysb