NASA je jučer objavila kako je na osvijetljenoj strani Mjeseca našla molekule vode te naglasila kako se radi o vrlo važnom otkriću. Neki bi mogli reći: "Ah, opet pretjeruju; kakvo je to važno otkriće kada smo već prije znali da ondje ima vode?"
No stvar je u tome da su znanstvenici sada našli tragove H20 i na dijelovima Mjeseca gdje ih prije nisu uočili te da ispada da bi vode moglo biti posvuda - možda i dovoljno za opskrbu prve ljudske baze na Mjesecu.
Molekule vode na površini
Astrofizičar Paul Hayne i njegovi kolege sa Sveučilišta Colorado napravili su pomoću snimaka i temperaturnih mjerenja NASA-ine letjelice Lunar Reconnaissance Orbiter kartu hladnih područja na Mjesecu koja se nalaze u neprestanoj sjeni. Ta su mjesta interesantna znanstvenicima jer smatraju da će na njima, zbog neprodiranja sunčevih zraka, najvjerojatnije biti takozvanih "hladnih zamki", odnosno zaleđene vode.
Iako su stručnjaci i ranije pronašli dokaze o postojanju vode na Mjesecu, vjerovali su da se ona uglavnom nalazi na mrklome dnu dubokih omanjih kratera. No Hayne i njegov tim uočili su mikro hladne zamke i na osvijetljenom dijelu površine Mjeseca, unutar golemog kratera Clavius (jedan od najvećih kratera na Mjesecu). Ove mikro hladne zamke velike su između milimetra i jednog metra, nalaze se u trajnoj sjeni i sadrže zaleđenu vodu. Mogle bi biti mnogo pristupačnije astronautima od zaleđene vode koja počiva na tamnim dubinama manjih kratera.
Stručnjaci procjenjuju da se hladne zamke prostiru na oko 40.000 kvadratnih kilometara ili, bolje rečeno, na oko 0,1 posto mjesečeve površine, piše New Scientist.
"Voda je ključna za naš život, ali ju je skupo prevoziti u svemir"
"Uočili smo milijarde i milijarde hladnih zamki u mjerilima kakve nismo prije vidjeli. One su mnogo pristupačnije za prikupljanje leda. Radi se o revolucionarnom otkriću u smislu budućih misija na Mjesec", objasnio je Hayne.
Odvojeno istraživanje dodatno je potvrdilo da se na tim područjima nalazi led (H2O), a ne hidroksil (OH), što prethodna opažanja nisu uspjela razlučiti. Geofizičarka Casey Honniball i njezini kolege iz NASA-inog instituta Goddard Space Flight Center su pomoću teleskopa SOFIA, koji je ugrađen na avion, otkrili spektralni potpis jedinstven za molekule vode.
"Voda je ključna za naš život, ali ju je skupo prevoziti u svemir. Pronalazak dostupne vode na Mjesecu znači da ćemo moći iskoristiti zalihe koje su ondje, a ne nositi ih sa sobom", rekla je Honniball.
Vode na Mjesecu ima manje nego u Sahari
No otkriće molekula vode na površini Mjeseca ne znači da ona ondje teče u slapovima ili da ju je lako prikupiti kao da pada iz lunarnih vodoskoka.
Za usporedbu, Sahara ima 100 puta više vode od količine koju je SOFIA otkrila na Mjesecu, navodi NASA. Dodatno, još uvijek nije poznato koliko je voda u ovom obliku stabilna tijekom dugih razdoblja.
"Astronauti bi mogli imati velikih poteškoća pri vađenju vode na Mjesecu. Primjerice, da bi napunili jednu bocu, možda će trebati obraditi tisuće kilograma kamenja", kazao je planetarni znanstvenik s instituta Southwest Research u Boulderu.
Baza na Mjesecu
Unatoč tome što su detektirane male količine vode, NASA smatra kako se ipak radi o važnom otkriću. Naime, američka svemirska agencija planira do 2024. na Mjesec poslati prvu ženu, a do kraja ovog desetljeća uspostaviti na njemu prvu trajnu bazu.
"U taj projekt spada i korištenje lokalnih resursa - posebno vode", rekla je za BBC planetarna znanstvenica Hannah Sargeant s Otvorenog sveučilišta u Milton Keynesu.
"Ako ćemo negdje na Mjesecu postaviti bazu, to će biti ondje gdje ima vode. Već smo prije bili na Mjesecu, ali nam ovo otkriće nudi više mogućnosti i čini ga još uzbudljivijim mjestom."
Stručnjaci smatraju da bi zaleđena voda mogla biti osnova buduće lunarne ekonomije jer je mnogo jeftinije napraviti raketno gorivo na Mjesecu nego ga nositi sa Zemlje. Dakle, kad se budući istraživači Mjeseca budu željeli vratiti na Zemlju ili otputovati na druga odredišta, poput Marsa, mogli bi vodu transformirati u vodik i kisik koji se obično koriste kao pogon svemirskih vozila.
NASA planira već 2030-ih poslati ljude na Mars te dodatno unaprijediti svemirska istraživanja. Tim ambicioznim planovima puno bi značila baza na Mjesecu, usputna stanica u kojoj bi napunili letjelicu gorivom. Stoga nije čudno da znanstvenici i ljubitelji istraživanja dalekih svemirskih prostranstava smatraju da je pronalazak vode na površini Mjeseca veliko otkriće.