POSJETILI smo privatni "zoološki vrt" na Hvaru koji je ovih dana dospio u fokus javnosti kad se počelo špekulirati da je u njemu boravio tigar snimljen na Jadrolinijinom trajektu.
> FOTO I VIDEO Na Jadrolinijinom trajektu prevozili tigra
> Reakcija Gospodnetića: Imam farmu, ne zoološki vrt
Mještani s kojima smo razgovarali nazivaju ga paklom za životinje ili, kraće, logorom.
Izgovaraju riječ "logor" kao da spominju Jelsu, Brusje, Velo Grablje ili bilo koji drugi lokalitet na otoku. Riječ "logor" toliko koriste da je postala toponim, da se ustalila u razgovoru.
Nama isprva nije bilo jasno zašto. Mislili smo da pretjeruju, došli smo otvorena uma, s idejom da je na Hvaru zoološki vrt napravio netko tko zbilja voli životinje.
Ali čim smo parkirali na proširenju uz cestu i pogledali "zoološki vrt", sve dobronamjerne iluzije su pale u vodu. Ovdje bi se i najveći naivci predomislili.
Površina opasana bodljikavom žicom
Prizor je nestvaran, čak i za hrvatsko podneblje. Gledamo s puta, jer ulaz nam nije dopušten. Nije istina da ovdje može baš svatko ući, kako se na svojoj Facebook stranici reklamira Farma Hvar. Nismo vidjeli nikoga tko bi nas pustio unutra, nikoga tko te nesretne životinje polijeva vodom ili ih obilazi.
Gledamo, dakle, s ceste, u tu šikaru među kojom je netko napravio ograde i opasao je bodljikavom žicom. Svaka od životinja, razaznajemo u daljini, ima drvenu kućicu nalik onima za pse. Ispred jedne kućice naguralo se više svinja, ispred druge kućice su, čini se krave, ispred treće... nešto što ne možemo identificirati iz daljine. Masa tjelesa koja se polako kreće, neki repovi koji iz te mase tu i tamo izađu da otjeraju muhe i nametnike.
Ispod hvarskog sunca životinje nemaju ni trunke hlada
Iznad tih nesretnih životinja nema ničeg osim sunca. Nema grančice ni listića koji bi stvarali hlad.
Ovdje su deseci domaćih i divljih životinja ostavljeni na nepodnošljivom hvarskom suncu, na 30 stupnjeva koji se ovdje čine kao da ih je 60. I to je samo ono što se vidi s ceste.
Tu je nevelik prostor ograđen žicom, a u njemu tri ogromne ptice. Nalikuju na sokole, orlove, što li već.
Iza nas parkira kombi kakvi se koriste za izletničke ture. Staje tako da blokira naš auto. Izlaze momak i cura. Cura je, čim je izašla, upalila mobitel i počela nešto, kao, na nebu snimati.
"Jeste vi novinar, ko vam je dao pravo da snimate?"
Momak dolazi ravno do nas i pita: "Jeste vi novinar?" Onda ga je zanimalo koga smo pitali smijemo li snimati. Kad smo mi njega pitali tko je uopće on, nije baš imao želju odgovoriti.
Vlasniku Farme Hvar, Ivanu Gospodnetiću, smo se puno puta javljali. Htjeli smo da nas on provede svojim zoološkim, tad smo još bili naivni pa mislili da ih čuva u vrhunskim uvjetima, kako se hvalio. Ipak, Gospodnetić je sve naše poruke uredno vidio i - ignorirao.
Ali onaj do koga smo uspjeli doći je Nenad Dujmović, čovjek koji tvrdi da ga je strah odlaziti u masline jer čuje riku tigra.
Dujmović, kaže, živi odmah blizu, prvi je susjed ovim nesretnim životinjama i više je puta upozoravao na uvjete u kojima žive, ali to naše institucije nije pretjerano zanimalo jer da jest, valjda bi do sad netko došao i zatvorio "zoološki vrt".
"Odem brat masline, čujem krikove tigra..."
Od svega što nam je Dujmović ispričao najviše nas je sablaznilo da su ptice koje smo vidjeli sada u većem kavezu nego što su prije bile.
Taj je prostor, kaže Dujmović, do jučer pripadao tigru.
"Životinje odatle znaju pobjeći pa onda bude lov po otoku. Ja sam tu prvi susjed. I svoj sam na svome, a nikad ne mogu biti siguran. Odem brat masline, čujem krikove tigra. Nikad ne znaš je li izvan kaveza ili unutar...", zabrinuto će susjed.
Na Facebooku je jučer popodne objavio poduži status o godinama borbe i ukazivanja na problem koji se nikako ne rješava. Obratio se vlasniku logora. Jer, kad stavimo tigra po strani, ako je to moguće, na "farmi" je ostalo još mnogo životinja:
"Ako čitaš ovaj članak i komentare na njega, bez obzira bio tvoj tigar ili ne, zastani na trenutak i promotri što ti osjećaji govore. Mislim da je došlo vrijeme da počneš razmišljati o vraćanju životinja koje držiš u privatnom zatočeništvu pod krinkom Farme nazad u njihovo prirodno stanište i to ne samo zbog njihovog prava na život, uvjeta u kojima ih držiš, nego i zbog sigurnosti sugrađana koje izlažeš svojim krivim tripom", poručio je Dujmović.
"Napišite da je tigru ode bi lipo, živio je samo tako!"
Razgovarali smo i s otočanima koje smo sreli u centru grada. Mišljenja su podijeljena. Oni koji drže stranu Ivana Gospodnetića i misle da je tigru i ostalim bićima u logoru krasno, e, baš oni najradije ne bi pred kamere.
Sreli smo starijeg čovjeka koji se predstavio kao Gospodnetićev prijatelj i kazao nam je da tigra više na otoku nema, da je bio tu nekoliko godina i da je sad, eto, otišao.
"Odličnu je nastambu ima, a ji je samo piletinu. Živio je samo tako! Napišite da je tigru ode bi lipo", dodao je važno Hvaranin.
A u luci, na mjestu gdje se prodaju karte za izletničke brodove, susreli smo Bartula. On je, kaže, tigra vidio i smatra da je divljoj mački na otoku bilo dobro.
"Šta mu ne bi bilo dobro ode? Mislin, bilo bi mu bolje u džungli i to, ali šta ćeš, kad mu ne može bit bolje...", govori Bartul, kojeg smo prekinuli u prodaji izleta.
Postoje dvije teorije o tome gdje je hvarski tigar sad
Na otoku postoje dvije verzije priče: jedna da je tigar živio ovdje nekoliko godina i da je neki dan otišao na kopno, u veće stanište. Druga je da je tigar iz Križevaca doveden tu prije neki dan kako bi se pario s tigrom s Hvara kako bi nastala nova generacija malih hvarskih tigrova. Bartul vjeruje u ovu prvu.
Nju je na Facebooku objavio i sam Ivan Gospodnetić. A zanimljivo, kad smo ga mi pitali je li tigar snimljen na trajektu njegov, napisao nam je u poruci da nije.
"Ideja da netko drži tigra za svoj ćeif je izvan svake pameti"
Malo dalje, među malim trgovinama izloga punih lanene odjeće i slamnatih šešira, sreli smo gospođu Sonju Krsnik. Prekinuli smo je u čitanju knjige Ive Andrića s pitanjem što misli o hvarskom tigru.
"Ideja da tigar prošeće kalom mi nije draga. Divljim životinjama je mjesto tamo gdje pripadaju. Ja ne volim čak niti zoološke vrtove, i to dobre zoološke vrtove. A neke ideje da netko drži tigra ili udava za svoj ćeif, to je ideja koja me jako ljuti, to je izvan pameti", odvratila nam je Sonja, dodajući kako su otočani s kojima je imala prilike o ovome razgovarati poprilično ljuti i misle da bi se to trebalo na neki način urediti. Jasno, zakonom. Zakonom koji bi se provodio.
"Ali u ovoj našoj državi... Kako ćeš zabraniti nekome tko ima novaca da ima tigra ako ga želi imati?" pita naša sugovornica.
Hvarski tigar je turistima zabavna tema
Ipak, hvarski tigar je većini turista s kojima smo razgovarali zabavna tema. I dok su nakon našeg pitanja Poljakinje i Njemice mahnito guglale sve vijesti o tigru na Hvaru, Stevan iz Sremske Mitrovice već je bio pripremljen na razgovor o divljoj zvijeri.
Pitali smo ga je li on bio jedan od tih turista koji su ga vidjeli.
"Čuo sam da se priča o tigru, ali ništa naočito, nije me strah nikako, ali opet, vidio sam tigraste dezene na plaži...", odvraća Stevan.
Malo kasnije, na Jadrolinijinom trajektu, i mi smo htjeli biti duhoviti pa smo radnike pitali voze li danas kojeg tigra. Malo je reći da su nas prostrijelili pogledom.
Bilo kako bilo, situacija je krajnje ozbiljna.
Tigar je, čini se, uspio ukazati na probleme svih životinja koje su i dalje u "zoološkom vrtu", čekajući da veterinarski inspektori provjere je li tu njima dobro i treba li ih spašavati.