SPASIOCI na plažama i kupalištima pridonose sigurnosti u turističkoj sezoni, no svake godine sve ih je teže naći. U Hrvatskoj radi oko 600 spasilaca od kojih je 250 novih članova koji su prvi put pristupili spasilačkoj službi. U Splitu pet koncesijskih plaža čuva 30 spasilaca od čega je 10% žena, prema podacima splitskog Crvenog križa.
Posao spasioca u ljetnoj sezoni često je podcijenjen zbog popularnog filma Baywatch. Zbog toga smo odlučili provjeriti što radi splitska spasilačka služba i kako izgleda njihov jedan radni dan na plaži Žnjan.
Licencirani spasioci prolaze zahtjevan tečaj
Već šest godina Jure Vranić sezonski radi kao spasilac, a prije dvije godine je postao i voditelje službe. Ovaj zahtjevan i odgovoran posao, smatra Jure, ne može obavljati svatko. Prije svega potrebna je jaka mentalna i fizička spremnost.
„Dugi niz godina sam volontirao u Klubu mladih Crvenog križa pa su me jednostavno povukli na edukaciju za otežane uvjete, spasioce i interventni tim. Kako bi netko postao čuvar plaže, potrebno je proći tečaj, a da bi uopće došli na tečaj, kandidati moraju isplivati 400 metara u manje od osam minuta i preroniti bazen u duljini od 25 metara s jednim dahom”, priča nam Jure te dodaje kako je to sve lakši dio, a pravi posao počinje tek na terenu.
„Svaki dan započinje u 9 i traje do 19 sati. Prvo se okupimo kako bismo svi zadužili opremu poput plutača i torbe prve pomoći te ih zatim rasporedim na tornjeve gdje svaki spasilac mora objesiti žutu zastavu koja je znak kupačima da je plaža pod spasilačkom službom. Najteži dio posla je ostati koncentriran svih osam sati kako nas krizna situacija ne bi iznenadila te kako bismo mogli reagirati na vrijeme i pomoći unesrećenima.”
Spasilac: Pružio sam reanimaciju osobi koja se utapala
Njihov zadatak je, objašnjava Jure, održavati sigurnost na plaži, spašavati kupače od utapanja, pružiti prvu pomoć, kao i dijeljenje informacija koje zanimaju kupače. Često se nađu i u ulozi čistača jer se, kako nam priča, na splitskoj plaži navečer druže mladi koji često iza sebe ostave staklene boce.
U šest godina rada Jure kaže kako je sudjelovao u raznim intervencijama. Od liječenja posjekotina, dijeljenja savjeta, do razdvajanja momaka u masovnoj tučnjavi, spašavanja od utapanja i pružanja reanimacije.
„Vraćao sam se biciklom s posla i na Firulama sam primijetio skupinu ljudi koji su pokušavali pomoći ženi na plaži koja se utapala u moru. Odmah sam reagirao i priskočio pomoći. Ljudi su je na vrijeme izvadili iz mora, a ja sam započeo proces reanimacije utopljenika. Hitna je bila pozvana i ženi je, zahvaljujući brzoj reakciji, spašen život”, kaže Jure koji osjećaj sreće u tom trenu pamti i sada.
Crveni križ: Nemamo dovoljan broj spasilaca
Prošle godine je, prema podacima MUP-a, utapanje bilo jedan od vodećih uzroka slučajne smrti, posebno među djecom. U Hrvatskoj je od utapanja preminulo 92 ljudi. Osim djece, posebno su ugroženi neplivači, osobe s određenim kroničnim bolestima i osobe koje su konzumirale alkohol.
Kako bi se smanjio broj preminulih i ozlijeđenih, potreban je veći broj spasilaca na plažama, smatra Tanja Marinković koja već dvadeset godina djeluje kao voditeljica kriznih situacija Crvenog križa. Nedostatak broja spasilaca u državi ona povezuje s malim brojem zainteresiranih za spasilačku službu, ali i nedorečenim Pravilnikom u zakonu.
„Svako uređeno kupalište sukladno Pravilniku, koji je nažalost iz 1995., ali je aktivan, mora imati dovoljan broj spasilaca i spasilačke opreme. Najveća rupa u tom pravilniku je taj 'dovoljan broj' koji nije točno definiran. I u tom slučaju koncesionari sami određuju taj dovoljan broj. No, ruku na srce, posljednjih godina su se pojedini koncesionari osvijestili i zapošljavaju spasioce, no problem je što nedostaje radne snage kada je u pitanju ovaj posao”, kazala je voditeljica Marinković te dodala kako ne može svatko završiti tečaj.
U Splitu su se 24 osobe prijavile za tečaj spasilaca od koji je, kaže Marinković, tek 11 zadovoljilo pristup tečaju koji traje sedam dana. Koncipiran je kroz tri cjeline, spasilačka, prva pomoć i ekologija. Postoje ulazne norme da bi kandidat uopće mogao pristupiti tečaju i izlazne norme.
„Kandidat mora zadovoljiti sve izlazne norme da bi mogao dobiti uvjerenje o osposobljenosti za spasioca. Kod ulaznih normi moraju isplivati 400 metara slobodnog plivanja unutar 8 minuta, izroniti 25 metara u daljinu i pravilno demonstrirati tehniku prsno. Kod izlaznih normi kombinirane su vježbe s opremom i bez, plivanje dvije nautičke milje i prolaženje simulacija gdje osobe odglume ozljedu na kojoj bude krvi i kostiju te moraju sanirati sve po pravilima”, rekla je Marinković koja napominje kako su norme jednake za žene i muškarce, a cijena je oko 40 eura.
Spasioci su po satu plaćeni od 6 do 7 eura
Crveni križ jedina je organizacija u Hrvatskoj koja osposobljava i educira spasioce koji se potom zapošljavaju kod koncesionara koji upravljaju plažama. Koncesionar splitske plaže, tvrtka Žnjan, prema podacima na natječajima za spasioce, navodi da, ako je potrebno, osigurava pohađanje tečaja, ali uz obavezu ostanka do kraja kupališne sezone.
Prijavitelji za ovaj posao najčešće budu mlađe osobe i studenti koji tijekom turističke sezone radije posežu za plutačom i torbom prve pomoći nego konobarskom tacnom. Spasioci su po satu plaćeni od 6 do 7 eura, ovisno o mjestu rada, kako nam priča Marinković. U smjeni od osam sati koju rade šest puta tjedno u mjesec dana za ovaj posao preko studentskog ili učeničkog ugovora zarade oko 1300 eura.
Prvi put u ulozi spasioca pronašao se i budući student Mateo Milić koji je ovim poslom spojio ugodno s korisnim. Kao bivši plivač mislio je kako će vrlo lako položiti tečaj, no ipak se iznenadio koliko su norme bile zahtjevne.
„Kada sam jutarnja smjena, čekaju me obaveze poput pregledavanja opreme i stavljanja zastave na toranj, ali i često obilazimo plaže i pazimo da ne ostane stakla na njoj prije nego dođe veći broj kupača kako bi izbjegli ozljede. Iako sam tek počeo raditi, već sam imao priliku priskočiti u pomoć starijoj osobi koja je rasjekla ruku i nogu, a ja sam sanirao ozljedu.”
Marinković: Reanimirala sam bebu nakon pada s promatračnice
Kupači se na mnoge načine mogu dovesti u opasnost. Osim intervencija, spasioci često preporučuju za prevenciju unos veće količine vode, zaštitne kreme, izbjegavati masnu hranu i kupanje od 10 do 17 sati kada je najjače sunce.
„Jako je bitan kontakt s kupačima. Prvo kako bi oni bili svjesni da smo tu i da u bilo kojem trenutku mogu potražiti pomoć, a s druge strane da upozorimo na eventualne opasnosti koje vrebaju iza ljetnog uživanja. Ljudi često misle da samo sjedimo na tornju i ne vide zapravo kolika odgovornost dolazi s ovim poslom”, rekao je spasilac Dominik Matijašević.
Dvadesetogodišnje iskustvo Tanje Marinković pomoglo joj je da danas bolje razumije mlade spasioce te im udjeli i pokoji savjet tijekom edukacije. Prije nego što je postala voditeljica u Crvenom križu u Splitu, Marinković je godinama sjedila na tornju poput ovih mladih momaka koji čuvaju splitske plaže.
Marinković kaže kako su se prije mnogi čudili kako žena može biti spasilac, ali ona je oduvijek smatrala kako spol nije bitan, već fizička i mentalna sprema. U dugogodišnjem radu susretala se s raznim intervencijama, a najviše joj se u pamćenje urezala ona s malom bebom.
„Radilo se o djetetu koje nije imalo niti godinu dana, koje je roditeljima palo s male promatračnice. Roditelj mi je u krilo donio beživotno tijelo djeteta. Taj moment trenutka provjere stanja svijesti i proces reanimacije bio mi je jako težak. Na svu sreću, dijete je preživjelo. Ja sam svoj posao odradila, a hitna je stigla brzinom munje. Nesreća s tim djetetom mi je ostao kao najemotivniji i najteži trenutak u mojoj spasilačkoj karijeri.”
Kupači: Treba ih biti više, najviše zbog djece
Najljepši osjećaj poslije i najmanje intervencije, spasioci su se složili, upravo je trenutak zahvale kupača na pruženoj pomoći. Iako su svjesni koliko pomažu i kako je to posao kao i svaki drugi, izgovoreno hvala na njih ostavi veliki utjecaj za daljnji rad.
Sigurnost koju ulijevaju na terenu potvrdili su i splitski kupači koji smatraju kako su najviše zahvalni zbog djece koja se tu bezbrižno kupa jer su pod nadzorom roditelja i spasilaca.
„Kao mama dvoje djece od tri i pet godina smatram da je jako važna prisutnost i rad spasilaca na svim plažama, a ne samo onim najvećim. Trebali bi malo više ulagati u sigurnost domaćih i stranih posjetitelja ovog grada”, smatra Splićanka Ana. Spasilačku pomoć primila je tridesetogodišnja Splićanka Matea koju je spasilac za vrijeme ljetovanja u Istri spasio od utapanja.
„Bili smo na odmoru i to nam je bio već treći-četvrti dan. Iskreno, nisam primijetila da su spasioci na plaži. Dok sam sama plivala, uhvatio me grč u nozi. Mislila sam da će proći brzo. No bilo je sve bolnije. Zatim sam kroz par sekundi počela paničariti i tada je bilo još gore. Počelo mi se mutiti pred očima, nisam znala što radim. Tada sam osjetila dolazak spasioca koji me je smirio i plutačom odveo na plažu”, ispričala je Matea.
Marlena je na splitskoj plaži Žnjan u društvu prijateljica kazala kako su upravo po dolasku na kupanje razgovarale o važnosti spasilaca u turističkoj sezoni.
„Potrebno je jer nikad ne znaš kad će se nešto dogoditi jer preko sezone ima jako puno ljudi na plažama. Pogotovo na Žnjanu gdje se većina ljudi kupa i mislim da bi ih trebalo biti još više i u manjim mjestima i plažama.”
„Osjećamo se jako sigurno, momci su prva liga, dolazim ovdje često i jako su pristojni i dobro obavljaju svoj posao. Ovo nije jako opasna plaža, ali kad na njoj imate puno djece kao danas, nikad ne znate što se može dogoditi. Opreza nikad dosta”, smatra Denis.