Vučiću se sjedenje na dvije stolice konačno obilo o glavu. NIS je točka pucanja

Foto: Instagram/EPA

Američke sankcije Naftnoj industriji Srbije ostavljaju veliku sumnju u pitanje što će biti sutra. Dok se razni kupci spominju u srpskim medijima, sugovornicima Indexa je jasno da se geopolitika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, odnosno konstantno koketiranje između sila Zapada i Rusije, ipak obila o glavu.

Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije Naftnoj industriji Srbije 9. listopada ove godine, nakon devetomjesečnog odgađanja istih. Ovakav potez SAD-a dolazi zbog trogodišnjeg šutnje srpskih vlasti oko uvođenja sankcija Rusiji nakon invazije na Ukrajinu, ali i zbog većinskog ruskog vlasništva u Naftnoj industriji Srbije od 51 posto, pod krovnom kompanijom Gazprom Njeft.

Što to znači za srpsku naftu? Američke sankcije praktično isključuju kompaniju s međunarodnog tržišta jer se trgovina gorivom gotovo uvijek odvija u dolarima ili eurima. Rezervne zalihe NIS-a i dalje postoje, ali prema riječima srpskog predsjednika Vučića, one će trajati do kraja siječnja 2026. godine.

Rusi imaju većinski udio u NIS-u još od 2008. godine, kada je pod okriljem tadašnjeg predsjednika Borisa Tadića potpisan ugovor vrijedan 400 milijuna eura. Jedan od glavnih razloga potpisivanja tog ugovora bio je ruski jamac za veto po pitanju prijema Kosova u Ujedinjene narode. Takva vlasnička struktura ostala je i do danas, a u međuvremenu je zbog američkih sankcija zatvorena jedina srpska rafinerija.

Sudbina Miloševića?

Saga oko NIS-a zapravo počinje 2022. godine, početkom rata u Ukrajini. Tada se geopolitički kompas podijelio na jedan novi način, gdje vlada zakon "ili-ili", kako za Index objašnjava vanjskopolitički komentator iz Srbije, Boško Jakšić.

Za to vrijeme, srpska vanjska politika ostala je dosljedna svom političkom "šaranju", te su se u ove tri godine naizmjenično mijenjale scene rukovanja s liderima Europe, kao i zahvaljivanje Rusiji na upozoravanju o potencijalnoj "obojenoj revoluciji".

Ipak, ni na Istoku politika srpskog predsjednika nije omiljena. Već neko vrijeme je "javna tajna" da Srbija neizravno prodaje naoružanje Ukrajini, što je jednom prilikom Vučić i priznao.

"Vučić sve više nalikuje Miloševiću"

Neugodnosti po pitanju NIS-a stizale su i s Istoka, a odzvanjaju riječi šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova, koji je rekao da u međuvladinom sporazumu dviju zemalja stoji da do nacionalizacije NIS-a ne može doći bez obostrane suglasnosti. Takav neodređeni kurs u "novom svijetu" Jakšića podsjeća na neke već viđene događaje i lidere.

"Činjenica da se Srbija na sve to oglušila mene neodoljivo podsjeća na to kako Vučić nalikuje Miloševiću koji nije uspio prepoznati dimenzije pada Berlinskog zida. Tako Vučić nije znao prepoznati sve posljedice ukrajinskog rata", objašnjava Jakšić.

Lakše je snositi posljedice nego mijenjati kurs

Problem neusklađivanja sa Zapadom leži dublje od političkih stupova. Kako Jakšić objašnjava, još od ranih 2000-ih godina, EU je upozoravala Srbiju da se pridruži Europskoj energetskoj zajednici, koja ide u paru s vanjskom politikom Unije. Mantra je ostala ista, a na unutarnjem planu Srbije se vrti potpuno druga ploča.

"Mi danas govorimo da sankcije nisu uvedene sredinom siječnja ove godine, već mnogo duže, i zamjeramo vlastima što razdoblje od 11 mjeseci nije iskoristila da napravi neki plan. Ali činjenica je da Europska energetska zajednica ukazuje da duže od desetljeća Srbija ništa nije radila po tom planu. Iz jednog razloga što se moglo pročitati u svim režimskim tabloidima duže od desetljeća, a to je da je Srbija itekako napadala i kritizirala Zapad koji nam stalno sprema neke zavjere i pritom se veoma snishodljivo ponašala prema Rusiji", kaže Jakšić.

Da će ovakav smjer srpske geopolitike ostati nepromijenjen, govori sažetak 14-godišnje vlasti Srpske napredne stranke. Kako Milan Igrutinović iz Instituta za europske studije objašnjava, vlasti iz Beograda vodile su uglavnom "reaktivnu i defenzivnu vanjsku politiku", vodeći se računicom da je bolje snositi posljedice nego promijeniti kurs.

"Vlast nije odabrala uvoditi sankcije Rusiji te je zbog toga žrtvovala dinamiku pregovora o članstvu s EU; nikada nije uvela nijednu mjeru sankcije niti na bitnom mjestu deklarativno nastupala protiv Rusije unatoč značajnom reputacijskom riziku zemlje i brojnim drugim posljedicama. U biti, vjerujem da će prije dozvoliti da NIS bankrotira sa svim širim posljedicama pa da onda sanira tu štetu, nego da ulazi u proces nacionalizacije ruske imovine u NIS-u. Time pokazuju da nema i neće biti nikakvog odricanja od 'ruskog stupa' vanjske politike ove vlade", kaže Igrutinović.

Ima li rješenja?

Srbija će na ovaj ili onaj način morati odustati od jednog ruskog stupa kako bi spasila domaću ekonomiju. Kao potencijalna rješenja navode se nacionalizacija NIS-a, a spominju se i potencijalni kupci, kao što je mađarski MOL, a odnedavno se šire i glasine o ulasku arapskih zemalja na srpsko naftno tržište. Ipak, otkup NIS-a od Mađara, prema Igrutinoviću, stavio bi Srbiju u nezavidnu poziciju, kako na energetskom, tako i na političkom planu.

On objašnjava da bi MOL bio loše rješenje za Srbiju, jer bi uslijedio scenarij sličan Hrvatskoj, gdje bi svi lokalni prerađivački kapaciteti bili potisnuti u Mađarskoj, gdje bi upošljavali svoju rafineriju. Igrutinović naglašava i političku konotaciju premijera Mađarske Viktora Orbana, koji bi Srbiju dodatno udaljio od EU.

"Pretjerana kombinatorika"

"Ta politika se gradi na nesolidnim partijskim odnosima sa zemljom koja je parija u Europskoj uniji i koja nema nikakav kapacitet pomoći Srbiji u onome što bi trebalo biti vrh politike prema EU, a to je proces integracije, već dalje kruni ionako slabe pozicije Srbije na tom polju. Drugo, opći trendovi u Europi idu ka daljnjem isključivanju ruskih energenata s tržišta, a veze MOL-a preko Družbe su njezin glavni kanal opskrbe, pa je nejasno kako bi javni interes Srbije bio time zaštićen", kaže Igrutinović.

Da je sve to rezultat autokratskih tendencija i politike Srbije, prema Jakšiću, jasno govori popis Vučićevih prijatelja i suradnika.

"Osim dvojca autokrata u Moskvi i Pekingu, njegov najbolji prijatelj je Viktor Orban i Robert Fico. Pokušao je igrati na još jednog autokrata, a to je Donald Trump, ali zbog njegove pretjerane kombinatorike, odnosi s Amerikancima su pukli. Žrtva ovakve politike je narod, a ova vlast nije žrtva, oni plaćaju cijenu svoje nerazumne politike bez ikakve vizije, politike od dana do dana, koja je i dovela do toga, zato što je Vučić umislio da može igrati na šahovskoj ploči kao kralj ili kraljica, a pritom je samo pijun u osmom redu", zaključuje Jakšić.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.