KONAČNO smo razjasnili ono što nas je dugo mučilo. Sjećate se onog čuvenog ispada Gordana Jandrokovića kad je na press konferenciji glavnog pregovarača panično pitao "Which two chapters"? Tada se činilo da ministar vanjskih poslova i europskih integracija pita "koja dva poglavlja", ali tek nakon pomnog preispitivanja otkrili smo da je on zapravo pitao - "što je to chapter"?
Kamo sreće da se to pokazalo kao trenutna zbunjenost šefa diplomacije. Ali sada se vidi kako je cijela hrvatska diplomacija, zajedno s vladajućom politikom, izgubljena u prijevodu. Rekao bi Jandroković, "lost in translation". (Ili "What is lost"?)
Bez uputa ravno u zid
Cijela se država digla na noge povodom famoznog sporazuma o arbitraži sa Slovenijom. Sporazuma kojeg nitko ne zna točno ni prevesti (Translate.) Sporazuma kojeg jedni čitaju na engleskom, drugi na slovenskom, treći na hrvatskom, četvrti uopće ne čitaju, peti čitaju od kraja prema naprijed (Fast forward.). I onda na osnovu toga visoka politika donosi sudbonosne odluke. (Decisions.) O čemu zapravo, nitko još točno ne zna. To vam je kao da kupite novi auto (car), pa pogrešno čitate upute (directions) i zabijete se u prvi zid (wall). Hrvatsku bi lako mogla pogoditi ista sudbina. (Destiny.)
Uglavnom, nitko točno ne zna što je to "junction", a što na slovenskom znači "stik". Što znači na engleskom "from", a što "to". Ali nema veze, sporazum je svejedno izglasan u Saboru. Međutim, agonija time nije okončana. Davor Vidas otkriva da u hrvatskom prijevodu sporazuma stoji kako Europska komisija "sastavlja listu arbitara", iako on smatra da engleska riječ "establish" znači - utvrđivanje liste. I da ta činjenica sporazumu daje potpuno drugačije tumačenje.
Što će biti kad arbitri uzmu svaki svoju verziju sporazuma
Bit će zanimljivo pratiti daljni razvoj događaja. Kad arbitri sjednu za stol i otvore svaki svoj prijevod. I krenu krojiti granicu. Mogli bi završiti na Dunavu. (Danube), kao i na Elbi (Laba).
Teškoće sa stranim jezicima očito imaju široku primjenu u hrvatskoj diplomaciji. Nije stoga ni čudo da smo u ovoj situaciji, jer nemamo pojma što brljaju na stranim jezicima dok ne gledamo. Tko zna što potpisuju, na što se obvezuju, kome što poklanjaju i što zaborave uzeti za nas.
Možda je za sve kriva recesija, pa se otpuštaju ljudi koji su doista upoznati s engleskim jezikom, a zapošljavaju oni koji su ga učili iz kaubojskih filmova (Prijevod: Nada i Kosta Carina). Možda su krivi HDZ-ovi rodjaci i netjaci, diplomatske uzdanice kojima nitko nije rekao da radni odnos u Ministarstvu vanjskih poslova uključuje - osim stranačke iskaznice - i znanje engleskog jezika. Onog pravog. Iz Engleske. (From England.)
Nadamo se da je engleska verzija ipak povoljnija od hrvatske
Da sve to nije tragično, bilo bi urnebesno smiješno. (Funny. Ili Fani.) Nečuveno je da u ovako važnoj stvari hrvatska diplomacija i politika budu izgubljeni u prijevodu. Da ne znamo u kakvoj državi živimo, smatrali bismo nevjerojatnim da su uopće mogući ovakvi sporovi oko pravnih termina na engleskom ili na slovenskom iil tko zna kojem još jeziku. Ali kad se sjetimo kakvi se ljudi zapošljavaju u Ministarstvu vanjskih poslova - kao uostalom i u drugim ministarstvima - onda ne treba čuditi što saborska rasprava uludo prolazi u polemici dajemo li Sloveniji more ili kontakt s morem ili otvoreni prolaz prema moru ili... (Or...)
I dan danas nikome nije jasno što smo zapravo potpisali. I sad kad još Vidas ulijeće sa svojim primjedbama o arbitražnoj komisiji, zabuna je kompletna. Možemo se samo nadati da je engleska verzija sporazuma o arbitraži povoljnija od one koju su izglasali zastupnici u Saboru. U hrvatsku verziju teško se može uzdati: ni u običan prijevod, a kamoli u pregovarače.