POČELO je i kod nas – "narodno zajedništvo" nakon "digitalizacije" i "reformi", evo nama i "zajedništva" iz usta političara, posebno nakon uspjeha na nogometnom prvenstvu. Nema skoro političara, posebno onih formalno desnog ili demokršćanskog uvjerenja koji ne pričaju o nekom novostvorenom ili ponovno otkrivenom "zajedništvu" Hrvata.
I to je sasvim u redu – kod velikih sportskih uspjeha naravno da će ljudi izaći, muški, ženski, visoki, niski, obrazovani i oni drugi, oni koju su stoljećima ovdje i oni kojima je tek djed ili otac doselio u Hrvatsku. Naći će se zajedno Hrvati, pripadnici manjina, no i hrpa turista koja su tek slučajno taj tjedan u Hrvatskoj – i proslaviti uspjeh. S ponosom će i mnogi nositi majicu nogometne reprezentacije kada idu vani ovog ljeta. I to je upravo i samo to.
Nogometno zajedništvo ili kakovo drugo sportsko zajedništvo je skup vrlo heterogenih ljudi koji će se već sutra posvađati na temu koja je glazba i koji je pjevač trebao svirati na skupu. Evo, ja smatram da je trebala svirati Filharmonija i to Wagnerov Kas Walkura. Mislim da bi upravo ta melodija najviše pokazala uspjeh naših nogometaša, a i našu hrvatsku srednjoeuropsku uljudbu. Vi ne mislite? Onda, vidite, nismo jedinstveni. I uopće nije potrebno da smo jedinstveni! Demokratsko društvo je skup različitosti, a ne skup radilica, kao što su komunističke ili nacističke diktature, ili evo Borg u Zvjezdanim stazama.
Snaga demokratskog društva je u različitosti
Snaga demokratskog društva, upravo snaga radi koje ono u konačnici pobjeđuje diktature je u različitosti, u šarenilu, u hrpi različitih razmišljanja, a ne u uniformiranosti i jednakom razmišljanju. Uzmite za primjer Nikolu Teslu. Čovjek je doslovno izmislio XX. stoljeće. No, istovremeno je imao nešto što bi se danas zvalo opsesivno-kompulzivni poremećaj, razne jednostavne radnje je ponavljao tri puta (s tri mu je morao biti djeljiv i broj hotelske sobe), prao je ruke svako malo, a večeru bi započinjao ako je imao na stolu 18 platnenih salveta. Kod nas bi ga proglasili redikulom. No u SAD-u takve stvari nisu nikoga opterećivale, bitno je što znaš i kako radiš, hoćeš imati 18 salveta na stolu stvar je tvog dogovora s restoranom.
Postoje naravno trenuci nacionalne jedinstvenosti – ne samo u sportu (ili zašto ne športu, po čemu je germanizam manje vrijedan od anglicizma?), a to su rat ili kakva druga katastrofa. Zaista, kada je bio Domovinski rat, bili su svi zajedno u rovovima – djeca partizana, ustaša, domobrana (oko tog dijela nacionalne pomirbe je Tuđman bio u pravu), bili su u odorama Hrvatske vojske Hrvati, Srbi, Česi i drugi. Kada su nas zadnjih godina uhvatile poplave i požari – skočila je cijela Hrvatska, bilo je dirljivo i ponosno gledati brigu za stotine kilometara udaljena područja. Ovaj narod je kada dođe nevolja složan i jedinstven, no to je jedini trenutak kada jedinstvenog treba.
U mirno doba, samo totalitarni režimi i totalitarni vladari žele i viču o jedinstvenosti i zajedništvu kao nekom posebno željenom stanju. Tito je govorio kako moramo biti "monolitni", Staljin je isto pozivao na jedinstvo svih komunista (naravno pod vodstvom SSSR-a). Vjerojatno nema južnoameričkog diktatora koji noseći kapu s ogromnim grbom i lentu nije pozivao na jedinstvo naroda ili države (ovisno o tome imaju li jedinstvenu ili nacionalno izmiješanu državu). Na jedinstvo su pozivali i nacisti i fašisti i svi totalitarni režimi. Što je bit takvog režima? Pa naravno – održavanje vlasti. U sustavu "jedinstva" vlast se ne kritizira jer ste onda neprijatelj, ili kako su komunisti fino izmislili "disident". Čim se razlikujete, to znači da mislite drugačije, a ako mislite drugačije, onda predstavljate opasnost za režim.
U prošlosti, vladari su se voljeli pozivati na svoje božansko porijeklo, nekada davno su sami bili proglašeni polubogovima, a kasnije su samo vladali "milošću božjom", razlog za to je jednostavan – ako ste protiv vladara onda ste automatski protiv boga. Kritikom takvog vladara izopćujete se iz zajednice i doživljavate ne samo političku, već i vjersku osudu (koja je dugo značila i gubljenje glave).
Državu ne morate voljeti i nitko ne treba tražiti da ste jedinstveni
U današnje doba pozivanje na "zajedništvo" je samo patetika novih wannabe vladara, a u biti običnih političkih šarlatana. Jer ne zaboravimo osnovno. Ova država, ova Hrvatska je demokratska republika. Vlast je samo sluga naroda, a narod ima pravo misliti i govoriti što mu se ćefne, dok nekih razumnih granica, npr. ne smije se nekoga optuživati za kazneno djelo koje nije počinio.
Osnova republikanskog uređenja je vrlo jednostavna: vi kao građani državi plaćate porez i obavljate druge dužnosti koje od vas ona traži, a država je tu kako bi vas štitila, dakle kako bi imala vojsku da vas iz susjedne države ne ugroze, kako bi imala policiju i jamčila vam svakodnevnu sigurnost i kako bi imala pošteno pravosuđe koje jamči sigurnost vaše osobne slobode i imovine.
U republikanskom uređenju nitko ne traži da volite državu, a ponajmanje političare. Nitko nema što tražiti da budete "jedinstveni" jer o svakoj temi imate pravo na svoj stav i mišljenje (pa i na to da plaćate previše poreza). I da, još nešto – razlikujte državu, politički konstrukt, od domovine Hrvatske. Država kao politički konstrukt je stvar racionalnog društvenog ugovora. Vi novac ili kakvu drugu dužnost, država neke usluge. Domovina je kada se popnete na vrh planine i srce i um su vam puni dojmova i ljepota Hrvatske.
Svatko od nas jest i ima pravo biti pojedinac sa svojim stavom
Svatko od nas ima različit stil života. Svatko od nas ima različite prioritete. Svatko od nas ima pravo raditi, ne raditi, biti poduzetnik, svatko ima pravo na slobodno političko izražavanje ili bavljenje znanošću. Svatko ima pravo na svoj hobi. Svatko ima pravo na život kakav želi, dok svojim ponašanjem (npr. prebrzom vožnjom) ne ugrožava drugoga. Ne može se četiri čovjeka u stanu odlučiti koji će TV-program gledati, pa što bi i zašto netko tražio nekakvo "jedinstvo" četiri milijuna ljudi i još se hvalio kako smo ga postigli?
Jedinstveno u demokratskom sustavu znači samo jedno – želju osrednjih političara da ih se ne kritizira jer ako smo "jedinstveni", onda su oni neki veliki vođe koji vode narod poput nekadašnjih kraljeva, doživotnih predsjednika ili diktatora. Ostavite to jedinstvo, dame i gospodo političari, diktaturama, a potrudite se da za mandata osigurate što bolji osobni i profesionalni razvoj građanima, i to svakome od četiri milijuna jedinki. Narod koji je slobodan, šarolik, različit, u kojemu vladaju brojne ideje i rasprave o njima, u kojemu vlada sloboda svakog pojedinca – uspješniji je od naroda u kojemu vlada "jedinstvo". Jer od "jedinstva" do tora s ovcama kojima sudbinu određuje gazda jedan je korak.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala